ВепКар :: Тексты

Тексты

Вернуться к просмотру | Вернуться к списку

Gluupad rahvaz

История изменений

23 октября 2017 в 14:24 Нина Шибанова

  • изменил(а) текст
    Ende eletihe ukeine i akeine. Mad heilaze ii olnu. I vot semetihe hö nagrišt’ ičeze pertin päle. I vot kaikuččen päivan ukeine kävelob kacmaha kut kazvab nagriž. Ezmeižel päival nagriž kazvei kopeikan surččeks, tošpäan nagriž kazvei koumen kopeikan surččeks, a koumandel päival – pätakon surččeks. Nelländel – d'o askei blödeižen surččeks. Tuli ukeine kodihe i sanub akeižele: – Kacu, akeine, nagriž pidab otta, eika kazvab lujas suureks i labotab miide pertin. Akeine sädihe i lübįi pertin päle nagrišt’ otmaha. Töuden havadon väli gurbha i zavodi päzda soumad möto, no käded akeižel väzd'he, akeine langen’ alahaks ägesšorpįile i rikeihe. Ukeine veik, veik i pani akeižen potletaha, a iče läks’ veikteid ecmaha. Tuli kana vastha: - Kuna astud, ukeine? – Veikteid ecmaha. – Ota mindei. – Mahtadįk voikta? – Mahtan. – Nu ka ištte regehe. Potom tuld'he vastha däniš, rebei, händikaz i kondi. Ištut’ ukeine kaikid regehe i toi kodihe. Soubaz’ heid potletaha akeižennu, a iče läbi lavas küzelob veikteil: - Dö veikitt? Sed sanutaze: - Käduded i d'ougeižed d'o veikim. Potom ukeine mest küzub: - Dö veikitt? Veiktijad sanutaze: - Veikim dö. Aveiž ukeine verejan potletaha, a veiktijad d'oste pagod lähttihe. Kaccub ukeine, ka akašt’ d'o eilä. Kuni veiktihe da sini akeine i söd'he. Tuskas ukeine ot’ havadeižen, pani havadeižhe käžiižen i čutaban labideižen i läks’ kuna pä kandab, kirvhudenke. Mäni, mäni, tuli pertiine, kuulob, siga lujas düreitaze. Mäni ukeine pert'he i näggob čuudan: mužik päčilpei hüppib štanįihe, a ak seižub päčinnu i štanad piddab. Ukeine sanub: - Ajanįk andatt, jesli mina opendan štanįid pammaha? Mužik andei hänele sada rubl'ad. Ot’ ukeine dengad i läks’ tagemba. Näggob, seižub pertiine i eilä ni üht iknad. Näggob, mez’ d'okselob puzunke se vereile, se pert'he. Küzub ukeine mehel: - Mikš sina d'okseled? Mez’ sanub: - Pertišpei kandišen pimedan vereile i vereilpei svetan pert'he. – Äjanįk andatt dengįd, jesli mina tegen svetan teile pert'he? – Kaks’ sadad andam, sanub mez’. Silei ukeine ot’ kirvhen i čapei iknan pert'he. Ot’ dengad i läks’ tagemba. Mäni, mäni, näggob pertiižen. Tuli i pakičeze öks. A neciš pertiižes kaikuččen ön söd'he krotad mez’. I vot ižand ihastįi, pani ukeižen otdel'nijaha komnataha magatta i duumeib iče: «Pust’ södaze krotad, takouski mužik om.» Ver’ ukeine komnataha i kažiižen ot’ havadeižespei i pani laptaha. Homesel heraštihe, ka laval kogo kolieid krotid: kažiine kaikid rikei. Ižand küzzub: - Kut sina rikeid ningoman kogon? Ukeine sanub: - Milei om zveriine, kudamb rikkob, a jesli annet dengeid, ka mina teiletei datan. Ižand andei dengad i läks’ ukeine kodihepei. Tuli laptemba i näggob: hänen pertin sijas seižub suur’ hivä pert’. Mäniškanz’ laptemba i näggob: lähtob pertišpei bohat mez’ i ozutab kädel, miise: «Ala tule laptaha i lähte necil ploššadilpei.» Ukeine ištįihe kivele i voikud voikaškanz’ i veik sen verdan, miise hänen kündlišpei tegihe suur’ Äniine i uppot’ bohačun kodin. I ukeine läks’ hiviš meliš edeleze i edeleze.

23 октября 2017 в 14:23 Нина Шибанова

  • изменил(а) текст
    Ende eletihe ukeine i akeine. Mad heilaze ii olnu. I vot semetihe hö nagrišt’ ičeze pertin päle. I vot kaikuččen päivan ukeine kävelob kacmaha kut kazvab nagriž. Ezmeižel päival nagriž kazvei kopeikan surččeks, tošpäan nagriž kazvei koumen kopeikan surččeks, a koumandel päival – pätakon surččeks. Nelländel – d'o askei blödeižen surččeks. Tuli ukeine kodihe i sanub akeižele: – Kacu, akeine, nagriž pidab otta, eika kazvab lujas suureks i labotab miide pertin. Akeine sädihe i lübįi pertin päle nagrišt’ otmaha. Töuden havadon väli gurbha i zavodi päzda soumad möto, no käded akeižel väzd'he, akeine langen’ alahaks ägesšorpįile i rikeihe. Ukeine veik, veik i pani akeižen potletaha, a iče läks’ veikteid ecmaha. Tuli kana vastha: - Kuna astud, ukeine? – Veikteid ecmaha. – Ota mindei. – Mahtadįk voikta? – Mahtan. – Nu ka ištte regehe. Potom tuld'he vastha däniš, rebei, händikaz i kondi. Ištut’ ukeine kaikid regehe i toi kodihe. Soubaz’ heid potletaha akeižennu, a iče läbi lavas küzelob veikteil: - Dö veikitt? Sed sanutaze: - Käduded i d'ougeižed d'o veikim. Potom ukeine mest küzub: - Dö veikitt? Veiktijad sanutaze: - Veikim dö. Aveiž ukeine verejan potletaha, a veiktijad d'oste pagod lähttihe. Kaccub ukeine, ka akašt’ d'o eilä. Kuni veiktihe da sini akeine i söd'he. Tuskas ukeine ot’ havadeižen, pani havadeižhe käžiižen i čutaban labideižen i läks’ kuna pä kandab, kirvhudenke. Mäni, mäni, tuli pertiine, kuulob, siga lujas düreitaze. Mäni ukeine pert'he i näggob čuudan: mužik päčilpei hüppib štanįihe, a ak seižub päčinnu i štanad piddab. Ukeine sanub: - Ajanįk andatt, jesli mina opendan štanįid pammaha? Mužik andei hänele sada rubl'ad. Ot’ ukeine dengad i läks’ tagemba. Näggob, seižub pertiine i eilä ni üht iknad. Näggob, mez’ d'okselob puzunke se vereile, se pert'he. Küzub ukeine mehel: - Mikš sina d'okseled? Mez’ sanub: - Pertišpei kandišen pimedan vereile i vereilpei svetan pert'he. – Äjanįk andatt dengįd, jesli mina tegen svetan teile pert'he? – Kaks’ sadad andam, sanub mez’. Silei ukeine ot’ kirvhen i čapei iknan pert'he. Ot’ dengad i läks’ tagemba. Mäni, mäni, näggob pertiižen. Tuli i pakičeze öks. A neciš pertiižes kaikuččen ön söd'he krotad mez’. I vot ižand ihastįi, pani ukeižen otdel'nijaha komnataha magatta i duumeib iče: «Pust’ södaze krotad, takouski mužik om.» Ver’ ukeine komnataha i kažiižen ot’ havadeižespei i pani laptaha. Homesel heraštihe, ka laval kogo kolieid krotid: kažiine kaikid rikei. Ižand küzzub: - Kut sina rikeid ningoman kogon? Ukeine sanub: - Milei om zveriine, kudamb rikkob, a jesli annet dengeid, ka mina teiletei datan. Ižand andei dengad i läks’ ukeine kodihepei. Tuli laptemba i näggob: hänen pertin sijas seižub suur’ hivä pert’. Mäniškanz’ laptemba i näggob: lähtob pertišpei bohat mez’ i ozutab kädel, miise: «Ala tule laptaha i lähte necil ploššadilpei.» Ukeine ištįihe kivele i voikud voikaškanz’ i veik sen verdan, miise hänen kündlišpei tegihe suur’ Äniine i uppot’ bohačun kodin. I ukeine läks’ hiviš meliš edeleze i edeleze.

23 октября 2017 в 14:22 Нина Шибанова

  • изменил(а) текст
    Ende eletihe ukeine i akeine. Mad heilaze ii olnu. I vot semetihe hö nagrišt’ ičeze pertin päle. I vot kaikuččen päivan ukeine kävelob kacmaha kut kazvab nagriž. Ezmeižel päival nagriž kazvei kopeikan surččeks, tošpäan nagriž kazvei koumen kopeikan surččeks, a koumandel päival – pätakon surččeks. Nelländel – d'o askei blödeižen surččeks. Tuli ukeine kodihe i sanub akeižele: – Kacu, akeine, nagriž pidab otta, eika kazvab lujas suureks i labotab miide pertin. Akeine sädihe i lübįi pertin päle nagrišt’ otmaha. Töuden havadon väli gurbha i zavodi päzda soumad möto, no käded akeižel väzd'he, akeine langen’ alahaks ägesšorpįile i rikeihe. Ukeine veik, veik i pani akeižen potletaha, a iče läks’ veikteid ecmaha. Tuli kana vastha: - Kuna astud, ukeine? – Veikteid ecmaha. – Ota mindei. – Mahtadįk voikta? – Mahtan. – Nu ka ištte regehe. Potom tuld'he vastha däniš, rebei, händikaz i kondi. Ištut’ ukeine kaikid regehe i toi kodihe. Soubaz’ heid potletaha akeižennu, a iče läbi lavas küzelob veikteil: - Dö veikitt? Sed sanutaze: - Käduded i d'ougeižed d'o veikim. Potom ukeine mest küzub: - Dö veikitt? Veiktijad sanutaze: - Veikim dö. Aveiž ukeine verejan potletaha, a veiktijad d'oste pagod lähttihe. Kaccub ukeine, ka akašt’ d'o eilä. Kuni veiktihe da sini akeine i söd'he. Tuskas ukeine ot’ havadeižen, pani havadeižhe käžiižen i čutaban labideižen i läks’ kuna pä kandab, kirvhudenke. Mäni, mäni, tuli pertiine, kuulob, siga lujas düreitaze. Mäni ukeine pert'he i näggob čuudan: mužik päčilpei hüppib štanįihe, a ak seižub päčinnu i štanad piddab. Ukeine sanub: - Ajanįk andatt, jesli mina opendan štanįid pammaha? Mužik andei hänele sada rubl'ad. Ot’ ukeine dengad i läks’ tagemba. Näggob, seižub pertiine i eilä ni üht iknad. Näggob, mez’ d'okselob puzunke se vereile, se pert'he. Küzub ukeine mehel: - Mikš sina d'okseled? Mez’ sanub: - Pertišpei kandišen pimedan vereile i vereilpei svetan pert'he. – Äjanįk andatt dengįd, jesli mina tegen svetan teile pert'he? – Kaks’ sadad andam, sanub mez’. Silei ukeine ot’ kirvhen i čapei iknan pert'he. Ot’ dengad i läks’ tagemba. Mäni, mäni, näggob pertiižen. Tuli i pakičeze öks. A neciš pertiižes kaikuččen ön söd'he krotad mez’. I vot ižand ihastįi, pani ukeižen otdel'nijaha komnataha magatta i duumeib iče: «Pust’ södaze krotad, takouski mužik om.» Ver’ ukeine komnataha i kažiižen ot’ havadeižespei i pani laptaha. Homesel heraštihe, ka laval kogo kolieid krotid: kažiine kaikid rikei. Ižand küzzub: - Kut sina rikeid ningoman kogon? Ukeine sanub: - Milei om zveriine, kudamb rikkob, a jesli annet dengeid, ka mina teiletei datan. Ižand andei dengad i läks’ ukeine kodihepei. Tuli laptemba i näggob: hänen pertin sijas seižub suur’ hivä pert’. Mäniškanz’ laptemba i näggob: lähtob pertišpei bohat mez’ i ozutab kädel, miise: «Ala tule laptaha i lähte necil ploššadilpei.» Ukeine ištįihe kivele i voikud voikaškanz’ i veik sen verdan, miise hänen kündlišpei tegihe suur’ Äniine i uppot’ bohačun kodin. I ukeine läks’ hiviš meliš edeleze i edeleze.

23 октября 2017 в 14:22 Нина Шибанова

  • изменил(а) текст перевода
    Жили старичок и старушка. Земли у них не было. И решили они посеять репу на крыше дома. Старичок каждый день ходит смотреть репу, как она растет. В первый день репа выросла с копейку, на второй день – с трехкопеечную монету, на третий – с пятак. На четвертый день – размером с блюдце. Пришел старичок домой и говорит старушке: – Старушка, репу нужно собрать, не то вырастет слишком большая и придавит наш дом. Старушка оделась и поднялась на дом за репой. Полный мешок взвалила на спину, стала спускаться, руки у нее устали, она упала на зубья бороны и умерла. Старичок плакал-плакал, уложил старушку в подклеть, а сам пошел искать плакальщиц. Встретилась курица, спрашивает: – Куда идешь, старичок? – Плакальщиц искать. – Возьми меня. – А причитать умеешь? – Умею. – Ну, тогда садись в сани. Потом встретились заяц, лиса, волк и медведь. Усадил их всех старичок в сани и привез домой. Закрыл их всех в подклеть к старушке, а сам сквозь пол спрашивает: – Уже оплакали? А те отвечают: – Ручки и ножки уже оплакали. Потом старичок опять спрашивает: – Оплакали? Говорят: – Оплакали. Открыл старичок дверь в подклеть, а плакальщики бегом, убежали. Смотрит старичок, а старушки нет. Пока оплакивали старушку, тем временем и съели ее. С горя старичок взял мешочек, положил в него котенка, совок для веяния и пошел куда глаза глядят [букв.: куда голова несет], с топором. Шел-шел, навстречу избушка, слышит – там очень сильно гремят. Вошел старичок в избушку и видит чудо: мужик с печки прыгает в штаны, а жена стоит внизу и держит эти штаны. Старичок говорит: – Сколько вы мне дадите, если я научу штаны надевать? Мужик дал ему сто рублей. Взял старичок деньги и пошел дальше. Видит – стоит избушка, нет ни одного окна. Видит, мужик бегает с корзиной то в избу, то во двор. Старичок спрашивает: – Почему ты тут бегаешь? Мужик говорит: – Из избы я выношу темноту, а со двора приношу свет. – Сколько вы мне дадите, если я сделаю свет в избе? – Двести рублей дадим, – говорит мужик. Тогда старичок взял топор и прорубил окно в избе. Взял деньги и пошел дальше. Шел-шел, видит избушку. Подошел и просится на ночлег. А в этом доме каждую ночь крысы съедали человека. Хозяин обрадовался, уложил спать старичка в отдельную комнату и думает: «Пусть съедят крысы, таковский и мужичок». Лег старичок в комнате, взял из мешка котенка и положил рядом. Утром проснулся и видит: на полу целая куча мертвых крыс, котенок всех задавил. Хозяин спрашивает: – Как ты убил такую кучу? Старичок говорит: – У меня есть такой зверек, который убивает, а если дашь мне денег, то я оставлю его вам. Хозяин дал денег, и пошел старичок домой. Стал подходить [к дому] и видит: на месте его избы стоит большой хороший дом. Стал приближаться к дому и видит: выходит из дома богатый человек и показывает рукой, что подходить, мол, нельзя, уходи, дескать, отсюда. Старичок сел на камень и заплакал, он плакал столько, что из его слез образовалось большое Онего и потопило дом богача. А старичок, довольный, пошел дальше.

23 октября 2017 в 14:21 Нина Шибанова

  • изменил(а) текст
    Ende eletihe ukeine i akeine. Mad heilaze ii olnu. I vot semetihe hö nagrišt’ ičeze pertin päle. I vot kaikuččen päivan ukeine kävelob kacmaha kut kazvab nagriž. Ezmeižel päival nagriž kazvei kopeikan surččeks, tošpäan nagriž kazvei koumen kopeikan surččeks, a koumandel päival – pätakon surččeks. Nelländel – d'o askei blödeižen surččeks. Tuli ukeine kodihe i sanub akeižele: – Kacu, akeine, nagriž pidab otta, eika kazvab lujas suureks i labotab miide pertin. Akeine sädihe i lübįi pertin päle nagrišt’ otmaha. Töuden havadon väli gurbha i zavodi päzda soumad möto, no käded akeižel väzd'he, akeine langen’ alahaks ägesšorpįile i rikeihe. Ukeine veik, veik i pani akeižen potletaha, a iče läks’ veikteid ecmaha. Tuli kana vastha: - Kuna astud, ukeine? – Veikteid ecmaha. – Ota mindei. – Mahtadįk voikta? – Mahtan. – Nu ka ištte regehe. Potom tuld'he vastha däniš, rebei, händikaz i kondi. Ištut’ ukeine kaikid regehe i toi kodihe. Soubaz’ heid potletaha akeižennu, a iče läbi lavas küzelob veikteil: - Dö veikitt? Sed sanutaze: - Käduded i d'ougeižed d'o veikim. Potom ukeine mest küzub: - Dö veikitt? Veiktijad sanutaze: - Veikim dö. Aveiž ukeine verejan potletaha, a veiktijad d'oste pagod lähttihe. Kaccub ukeine, ka akašt’ d'o eilä. Kuni veiktihe da sini akeine i söd'he. Tuskas ukeine ot’ havadeižen, pani havadeižhe käžiižen i čutaban labideižen i läks’ kuna pä kandab, kirvhudenke. Mäni, mäni, tuli pertiine, kuulob, siga lujas düreitaze. Mäni ukeine pert'he i näggob čuudan: mužik päčilpei hüppib štanįihe, a ak seižub päčinnu i štanad piddab. Ukeine sanub: - Ajanįk andatt, jesli mina opendan štanįid pammaha? Mužik andei hänele sada rubl'ad. Ot’ ukeine dengad i läks’ tagemba. Näggob, seižub pertiine i eilä ni üht iknad. Näggob, mez’ d'okselob puzunke se vereile, se pert'he. Küzub ukeine mehel: - Mikš sina d'okseled? Mez’ sanub: - Pertišpei kandišen pimedan vereile i vereilpei svetan pert'he. – Äjanįk andatt dengįd, jesli mina tegen svetan teile pert'he? – Kaks’ sadad andam, sanub mez’. Silei ukeine ot’ kirvhen i čapei iknan pert'he. Ot’ dengad i läks’ tagemba. Mäni, mäni, näggob pertiižen. Tuli i pakičeze öks. A neciš pertiižes kaikuččen ön söd'he krotad mez’. I vot ižand ihastįi, pani ukeižen otdel'nijaha komnataha magatta i duumeib iče: «Pust’ södaze krotad, takouski mužik om.» Ver’ ukeine komnataha i kažiižen ot’ havadeižespei i pani laptaha. Homesel heraštihe, ka laval kogo kolieid krotid: kažiine kaikid rikei. Ižand küzzub: - Kut sina rikeid ningoman kogon? Ukeine sanub: - Milei om zveriine, kudamb rikkob, a jesli annet dengeid, ka mina teiletei datan. Ižand andei dengad i läks’ ukeine kodihepei. Tuli laptemba i näggob: hänen pertin sijas seižub suur’ hivä pert’. Mäniškanz’ laptemba i näggob: lähtob pertišpei bohat mez’ i ozutab kädel, miise: «Ala tule laptaha i lähte necil ploššadilpei.» Ukeine ištįihe kivele i voikud voikaškanz’ i veik sen verdan, miise hänen kündlišpei tegihe suur’ Äniine i uppot’ bohačun kodin. I ukeine läks’ hiviš meliš edeleze i edeleze.

23 октября 2017 в 14:20 Нина Шибанова

  • изменил(а) текст перевода
    Жили старичок и старушка. Земли у них не было. И решили они посеять репу на крыше дома. Старичок каждый день ходит смотреть репу, как она растет. В первый день репа выросла с копейку, на второй день – с трехкопеечную монету, на третий – с пятак. На четвертый день – размером с блюдце. Пришел старичок домой и говорит старушке: – Старушка, репу нужно собрать, не то вырастет слишком большая и придавит наш дом. Старушка оделась и поднялась на дом за репой. Полный мешок взвалила на спину, стала спускаться, руки у нее устали, она упала на зубья бороны и умерла. Старичок плакал-плакал, уложил старушку в подклеть, а сам пошел искать плакальщиц. Встретилась курица, спрашивает: – Куда идешь, старичок? – Плакальщиц искать. – Возьми меня. – А причитать умеешь? – Умею. – Ну, тогда садись в сани. Потом встретились заяц, лиса, волк и медведь. Усадил их всех старичок в сани и привез домой. Закрыл их всех в подклеть к старушке, а сам сквозь пол спрашивает: – Уже оплакали? А те отвечают: – Ручки и ножки уже оплакали. Потом старичок опять спрашивает: – Оплакали? Говорят: – Оплакали. Открыл старичок дверь в подклеть, а плакальщики бегом, убежали. Смотрит старичок, а старушки нет. Пока оплакивали старушку, тем временем и съели ее. С горя старичок взял мешочек, положил в него котенка, совок для веяния и пошел куда глаза глядят [букв.: куда голова несет], с топором. Шел-шел, навстречу избушка, слышит – там очень сильно гремят. Вошел старичок в избушку и видит чудо: мужик с печки прыгает в штаны, а жена стоит внизу и держит эти штаны. Старичок говорит: – Сколько вы мне дадите, если я научу штаны надевать? Мужик дал ему сто рублей. Взял старичок деньги и пошел дальше. Видит – стоит избушка, нет ни одного окна. Видит, мужик бегает с корзиной то в избу, то во двор. Старичок спрашивает: – Почему ты тут бегаешь? Мужик говорит: – Из избы я выношу темноту, а со двора приношу свет. – Сколько вы мне дадите, если я сделаю свет в избе? – Двести рублей дадим., – говорит мужик. Тогда старичок взял топор и прорубил окно в избе. Взял деньги и пошел дальше. Шел-шел, видит избушку. Подошел и просится на ночлег. А в этом доме каждую ночь крысы съедали человека. Хозяин обрадовался, уложил спать старичка в отдельную комнату и думает: «Пусть съедят крысы, таковский и мужичок». Лег старичок в комнате, взял из мешка котенка и положил рядом. Утром проснулся и видит: на полу целая куча мертвых крыс, котенок всех задавил. Хозяин спрашивает: – Как ты убил такую кучу? Старичок говорит: – У меня есть такой зверек, который убивает, а если дашь мне денег, то я оставлю его вам. Хозяин дал денег, и пошел старичок домой. Стал подходить [к дому] и видит: на месте его избы стоит большой хороший дом. Стал приближаться к дому и видит: выходит из дома богатый человек и показывает рукой, что подходить, мол, нельзя, уходи, дескать, отсюда. Старичок сел на камень и заплакал, он плакал столько, что из его слез образовалось большое Онего и потопило дом богача. А старичок, довольный, пошел дальше.

23 октября 2017 в 14:19 Нина Шибанова

  • изменил(а) текст
    Ende eletihe ukeine i akeine. Mad heilaze ii olnu. I vot semetihe hö nagrišt’ ičeze pertin päle. I vot kaikuččen päivan ukeine kävelob kacmaha kut kazvab nagriž. Ezmeižel päival nagriž kazvei kopeikan surččeks, tošpäan nagriž kazvei koumen kopeikan surččeks, a koumandel päival – pätakon surččeks. Nelländel – d'o askei blödeižen surččeks. Tuli ukeine kodihe i sanub akeižele: – Kacu, akeine, nagriž pidab otta, eika kazvab lujas suureks i labotab miide pertin. Akeine sädihe i lübįi pertin päle nagrišt’ otmaha. Töuden havadon väli gurbha i zavodi päzda soumad möto, no käded akeižel väzd'he, akeine langen’ alahaks ägesšorpįile i rikeihe. Ukeine veik, veik i pani akeižen potletaha, a iče läks’ veikteid ecmaha. Tuli kana vastha: - Kuna astud, ukeine? – Veikteid ecmaha. – Ota mindei. – Mahtadįk voikta? – Mahtan. – Nu ka ištte regehe. Potom tuld'he vastha däniš, rebei, händikaz i kondi. Ištut’ ukeine kaikid regehe i toi kodihe. Soubaz’ heid potletaha akeižennu, a iče läbi lavas küzelob veikteil: - Dö veikitt? Sed sanutaze: - Käduded i d'ougeižed d'o veikim. Potom ukeine mest küzub: - Dö veikitt? Veiktijad sanutaze: - Veikim dö. Aveiž ukeine verejan potletaha, a veiktijad d'oste pagod lähttihe. Kaccub ukeine, ka akašt’ d'o eilä. Kuni veiktihe da sini akeine i söd'he. Tuskas ukeine ot’ havadeižen, pani havadeižhe käžiižen i čutaban labideižen i läks’ kuna pä kandab, kirvhudenke. Mäni, mäni, tuli pertiine, kuulob, siga lujas düreitaze. Mäni ukeine pert'he i näggob čuudan: mužik päčilpei hüppib štanįihe, a ak seižub päčinnu i štanad piddab. Ukeine sanub: - Ajanįk andatt, jesli mina opendan štanįid pammaha? Mužik andei hänele sada rubl'ad. Ot’ ukeine dengad i läks’ tagemba. Näggob, seižub pertiine i eilä ni üht iknad. Näggob, mez’ d'okselob puzunke se vereile, se pert'he. Küzub ukeine mehel: - Mikš sina d'okseled? Mez’ sanub: - Pertišpei kandišen pimedan vereile i vereilpei svetan pert'he. – Äjanįk andatt dengįd, jesli mina tegen svetan teile pert'he? – Kaks’ sadad andam, sanub mez’. Silei ukeine ot’ kirvhen i čapei iknan pert'he. Ot’ dengad i läks’ tagemba. Mäni, mäni, näggob pertiižen. Tuli i pakičeze öks. A neciš pertiižes kaikuččen ön söd'he krotad mez’. I vot ižand ihastįi, pani ukeižen otdel'nijaha komnataha magatta i duumeib iče: «Pust’ södaze krotad, takouski mužik om.» Ver’ ukeine komnataha i kažiižen ot’ havadeižespei i pani laptaha. Homesel heraštihe, ka laval kogo kolieid krotid: kažiine kaikid rikei. Ižand küzzub: - Kut sina rikeid ningoman kogon? Ukeine sanub: - Milei om zveriine, kudamb rikkob, a jesli annet dengeid, ka mina teiletei datan. Ižand andei dengad i läks’ ukeine kodihepei. Tuli laptemba i näggob: hänen pertin sijas seižub suur’ hivä pert’. Mäniškanz’ laptemba i näggob: lähtob pertišpei bohat mez’ i ozutab kädel, miise: «Ala tule laptaha i lähte necil ploššadilpei.» Ukeine ištįihe kivele i voikud voikaškanz’ i veik sen verdan, miise hänen kündlišpei tegihe suur’ Äniine i uppot’ bohačun kodin. I ukeine läks’ hiviš meliš edeleze i edeleze.

23 октября 2017 в 14:19 Нина Шибанова

  • изменил(а) текст
    Ende eletihe ukeine i akeine. Mad heilaze ii olnu. I vot semetihe hö nagrišt’ ičeze pertin päle. I vot kaikuččen päivan ukeine kävelob kacmaha kut kazvab nagriž. Ezmeižel päival nagriž kazvei kopeikan surččeks, tošpäan nagriž kazvei koumen kopeikan surččeks, a koumandel päival – pätakon surččeks. Nelländel – d'o askei blödeižen surččeks. Tuli ukeine kodihe i sanub akeižele: – Kacu, akeine, nagriž pidab otta, eika kazvab lujas suureks i labotab miide pertin. Akeine sädihe i lübįi pertin päle nagrišt’ otmaha. Töuden havadon väli gurbha i zavodi päzda soumad möto, no käded akeižel väzd'he, akeine langen’ alahaks ägesšorpįile i rikeihe. Ukeine veik, veik i pani akeižen potletaha, a iče läks’ veikteid ecmaha. Tuli kana vastha: - Kuna astud, ukeine? – Veikteid ecmaha. – Ota mindei. – Mahtadįk voikta? – Mahtan. – Nu ka ištte regehe. Potom tuld'he vastha däniš, rebei, händikaz i kondi. Ištut’ ukeine kaikid regehe i toi kodihe. Soubaz’ heid potletaha akeižennu, a iče läbi lavas küzelob veikteil: - Dö veikitt? Sed sanutaze: - Käduded i d'ougeižed d'o veikim. Potom ukeine mest küzub: - Dö veikitt? Veiktijad sanutaze: - Veikim dö. Aveiž ukeine verejan potletaha, a veiktijad d'oste pagod lähttihe. Kaccub ukeine, ka akašt’ d'o eilä. Kuni veiktihe da sini akeine i söd'he. Tuskas ukeine ot’ havadeižen, pani havadeižhe käžiižen i čutaban labideižen i läks’ kuna pä kandab, kirvhudenke. Mäni, mäni. Tuli, tuli pertiine. Kuulob, kuulob, siga lujas düreitaze. Mäni ukeine pert'he i näggob čuudan: mužik päčilpei hüppib štanįihe, a ak seižub päčinnu i štanad piddab. Ukeine sanub: - Ajanįk andatt, jesli mina opendan štanįid pammaha? Mužik andei hänele sada rubl'ad. Ot’ ukeine dengad i läks’ tagemba. Näggob, seižub pertiine i eilä ni üht iknad. Näggob, mez’ d'okselob puzunke se vereile, se pert'he. Küzub ukeine mehel: - Mikš sina d'okseled? Mez’ sanub: - Pertišpei kandišen pimedan vereile i vereilpei svetan pert'he. – Äjanįk andatt dengįd, jesli mina tegen svetan teile pert'he? – Kaks’ sadad andam, sanub mez’. Silei ukeine ot’ kirvhen i čapei iknan pert'he. Ot’ dengad i läks’ tagemba. Mäni, mäni, näggob pertiižen. Tuli i pakičeze öks. A neciš pertiižes kaikuččen ön söd'he krotad mez’. I vot ižand ihastįi, pani ukeižen otdel'nijaha komnataha magatta i duumeib iče: «Pust’ södaze krotad, takouski mužik om.» Ver’ ukeine komnataha i kažiižen ot’ havadeižespei i pani laptaha. Homesel heraštihe, ka laval kogo kolieid krotid: kažiine kaikid rikei. Ižand küzzub: - Kut sina rikeid ningoman kogon? Ukeine sanub: - Milei om zveriine, kudamb rikkob, a jesli annet dengeid, ka mina teiletei datan. Ižand andei dengad i läks’ ukeine kodihepei. Tuli laptemba i näggob: hänen pertin sijas seižub suur’ hivä pert’. Mäniškanz’ laptemba i näggob: lähtob pertišpei bohat mez’ i ozutab kädel, miise: «Ala tule laptaha i lähte necil ploššadilpei.» Ukeine ištįihe kivele i voikud voikaškanz’ i veik sen verdan, miise hänen kündlišpei tegihe suur’ Äniine i uppot’ bohačun kodin. I ukeine läks’ hiviš meliš edeleze i edeleze.

23 октября 2017 в 14:19 Нина Шибанова

  • изменил(а) текст перевода
    Жили старичок и старушка. Земли у них не было, и. И решили они посеять репу на крыше дома. Старичок каждый день ходит смотреть репу, как она растет. В первый день репа выросла с копейку, на второй день – с трехкопеечную монету, на третий – с пятак. На четвертый день – размером с блюдце. Пришел старичок домой и говорит старушке: – Старушка, репу нужно собрать, не то вырастет слишком большая и придавит наш дом. Старушка оделась и поднялась на дом за репой. Полный мешок взвалила на спину, стала спускаться, руки у нее устали, она упала на зубья бороны и умерла. Старичок плакал-плакал, уложил старушку в подклеть, а сам пошел искать плакальщиц. Встретилась курица, спрашивает: – Куда идешь, старичок? – Плакальщиц искать. – Возьми меня. – А причитать умеешь? – Умею. – Ну, тогда садись в сани. Потом встретились заяц, лиса, волк и медведь. Усадил их всех старичок в сани и привез домой. Закрыл их всех в подклеть к старушке, а сам сквозь пол спрашивает: – Уже оплакали? А те отвечают: – Ручки и ножки уже оплакали. Потом старичок опять спрашивает: – Оплакали? Говорят: – Оплакали. Открыл старичок дверь в подклеть, а плакальщики бегом. Убежали, убежали. Смотрит старичок, а старушки нет. Пока оплакивали старушку, тем временем и съели ее. С горя старичок взял мешочек, положил в него котенка, совок для веяния и пошел куда глаза глядят [букв.: куда голова несет], с топором. Шел-шел, навстречу избушка, слышит – там очень сильно гремят. Вошел старичок в избушку и видит чудо: мужик с печки прыгает в штаны, а жена стоит внизу и держит эти штаны. Старичок говорит: – Сколько вы мне дадите, если я научу штаны надевать? Мужик дал ему сто рублей. Взял старичок деньги и пошел дальше. Видит – стоит избушка, нет ни одного окна. Видит, мужик бегает с корзиной то в избу, то во двор. Старичок спрашивает: – Почему ты тут бегаешь? Мужик говорит: – Из избы я выношу темноту, а со двора приношу свет. – Сколько вы мне дадите, если я сделаю свет в избе? – Двести рублей дадим. – говорит мужик. Тогда старичок взял топор и прорубил окно в избе. Взял деньги и пошел дальше. Шел-шел, видит избушку. Подошел и просится на ночлег. А в этом доме каждую ночь крысы съедали человека. Хозяин обрадовался, уложил спать старичка в отдельную комнату и думает: «Пусть съедят крысы. Таковский, таковский и мужичок». Лег старичок в комнате, взял из мешка котенка и положил рядом. Утром проснулся и видит: на полу целая куча мертвых крыс, котенок всех задавил. Хозяин спрашивает: – Как ты убил такую кучу? Старичок говорит: – У меня есть такой зверек, который убивает, а если дашь мне денег, то я оставлю его вам. Хозяин дал денег, и пошел старичок домой. Стал подходить [к дому] и видит: на месте его избы стоит большой хороший дом. Стал приближаться к дому и видит: выходит из дома богатый человек и показывает рукой, что подходить, мол, нельзя, уходи, дескать, отсюда. Старичок сел на камень и заплакал. Он, он плакал столько, что из его слез образовалось большое Онего и потопило дом богача, а. А старичок, довольный, пошел дальше.

18 октября 2016 в 19:24 Nataly Krizhanovsky

  • изменил(а) текст
    Ende eletihe ukeine i akeine. Mad heilaze ii olnu. I vot semetihe hö nagrišt’ ičeze pertin päle. I vot kaikuččen päivan ukeine kävelob kacmaha kut kazvab nagriž. Ezmeižel päival nagriž kazvei kopeikan surččeks, tošpäan nagriž kazvei koumen kopeikan surččeks, a koumandel päival – pätakon surččeks. Nelländel – d\'od'o askei blödeižen surččeks. Tuli ukeine kodihe i sanub akeižele: – Kacu, akeine, nagriž pidab otta, eika kazvab lujas suureks i labotab miide pertin. Akeine sädihe i lübįi pertin päle nagrišt’ otmaha. Töuden havadon väli gurbha i zavodi päzda soumad möto, no käded akeižel väzd\'heväzd'he, akeine langen’ alahaks ägesšorpįile i rikeihe. Ukeine veik, veik i pani akeižen potletaha, a iče läks’ veikteid ecmaha. Tuli kana vastha: - Kuna astud, ukeine? – Veikteid ecmaha. – Ota mindei. – Mahtadįk voikta? – Mahtan. – Nu ka ištte regehe. Potom tuld\'hetuld'he vastha däniš, rebei, händikaz i kondi. Ištut’ ukeine kaikid regehe i toi kodihe. Soubaz’ heid potletaha akeižennu, a iče läbi lavas küzelob veikteil: - Dö veikitt? Sed sanutaze: - Käduded i d\'ougeižed d\'od'ougeižed d'o veikim. Potom ukeine mest küzub: - Dö veikitt? Veiktijad sanutaze: - Veikim dö. Aveiž ukeine verejan potletaha, a veiktijad d\'osted'oste pagod lähttihe. Kaccub ukeine, ka akašt’ d\'od'o eilä. Kuni veiktihe da sini akeine i söd\'hesöd'he. Tuskas ukeine ot’ havadeižen, pani havadeižhe käžiižen i čutaban labideižen i läks’ kuna pä kandab, kirvhudenke. Mäni, mäni. Tuli pertiine. Kuulob, siga lujas düreitaze. Mäni ukeine pert\'hepert'he i näggob čuudan: mužik päčilpei hüppib štanįihe, a ak seižub päčinnu i štanad piddab. Ukeine sanub: - Ajanįk andatt, jesli mina opendan štanįid pammaha? Mužik andei hänele sada rubl\'adrubl'ad. Ot’ ukeine dengad i läks’ tagemba. Näggob, seižub pertiine i eilä ni üht iknad. Näggob, mez’ d\'okselobd'okselob puzunke se vereile, se pert\'hepert'he. Küzub ukeine mehel: - Mikš sina d\'okseledd'okseled? Mez’ sanub: - Pertišpei kandišen pimedan vereile i vereilpei svetan pert\'hepert'he. – Äjanįk andatt dengįd, jesli mina tegen svetan teile pert\'hepert'he? – Kaks’ sadad andam, sanub mez’. Silei ukeine ot’ kirvhen i čapei iknan pert\'hepert'he. Ot’ dengad i läks’ tagemba. Mäni, mäni, näggob pertiižen. Tuli i pakičeze öks. A neciš pertiižes kaikuččen ön söd\'hesöd'he krotad mez’. I vot ižand ihastįi, pani ukeižen otdel\'nijahaotdel'nijaha komnataha magatta i duumeib iče: «Pust’ södaze krotad, takouski mužik om.» Ver’ ukeine komnataha i kažiižen ot’ havadeižespei i pani laptaha. Homesel heraštihe, ka laval kogo kolieid krotid: kažiine kaikid rikei. Ižand küzzub: - Kut sina rikeid ningoman kogon? Ukeine sanub: - Milei om zveriine, kudamb rikkob, a jesli annet dengeid, ka mina teiletei datan. Ižand andei dengad i läks’ ukeine kodihepei. Tuli laptemba i näggob: hänen pertin sijas seižub suur’ hivä pert’. Mäniškanz’ laptemba i näggob: lähtob pertišpei bohat mez’ i ozutab kädel, miise: «Ala tule laptaha i lähte necil ploššadilpei.» Ukeine ištįihe kivele i voikud voikaškanz’ i veik sen verdan, miise hänen kündlišpei tegihe suur’ Äniine i uppot’ bohačun kodin. I ukeine läks’ hiviš meliš edeleze i edeleze.