Texts
Return to review
| Return to list
Перевод некоторых молитв и сокращенного катехизиса на олонецком языке. Sokraščonnii katihisis
history
June 06, 2025 in 18:51
Ирина Новак
- changed the title
from Sokraščonnii katihisis
to Перевод некоторых молитв и сокращенного катехизиса на олонецком языке. Sokraščonnii katihisis
February 20, 2025 in 11:02
Ирина Новак
- changed the text of the translation
Первый вопрос. Почему ты называешься Христианин? Ответ. Потому, что я верую в Господа нашего Иисуса Христа, и содержу Его святой закон. Второй вопрос. Чему учит Христианская вера? Ответ. Учит всякой истине и всякой добродетели, о чем пространно изъяснено в книгах Пророческих и Апостольских: а кратко для моей памяти все то заключено в Символе веры нашей православной: которой Символ в мысли содержу, и когда надобно оной таким образом читаю: Верую во единого Бога Отца: и прочая. Третий вопрос. О чем тебе прежде всего сей Символ напоминает? Ответ. О Боге, что он меня и весь свет создал, меня и весь свет управляет, и хранит, и потому совесть моя мне напоминает ежечасно, чтоб Его любить сердечно почитать нелицемерно, и верить, что тогда я думаю, и делаю хорошо, когда думаю и делаю, что Его святой закон повелевает. Четвертый вопрос. Как ты о Боге думаешь и рассуждаешь? Ответ. Я думаю, рассуждаю, и верю, что Бог един и кроме Его нет другого, что Он всегда был, и не имеет ни начала ни конца: что Он есть дух бестелесный и бессмертный, притом правосуден, милосерд, везде на всяком месте есть, все видит, все слышит, все знает, и самые мысли наши и намерения. Пятый вопрос. Довольно ли так о Боге знать и рассуждать, а делать как хочешь? Ответ. Никак: я как рассуждаю о Боге, так согласно с тем и жить должен, а именно: когда я знаю, что Бог справедлив, так буду опасаться худое делать, дабы не подпасть Его правосудию: и не лишиться Его милости, когда Бог милосерд, так я буду в своих худых делах каяться, надеясь, что Он мое покаяние не отвергнет. Ежели Он везде есть, и все знает, так я буду беречься, чтоб не только худого не делать, но и не думать, а служить Ему всегда чистою совестью, и мыслью непорочною. Шестой вопрос. Чему учит Христианская вера о Господе нашем Иисусе Христе? Ответ. Что Он по милосердию своему к нам грешным сошел с неба, и приняв нашу на себя плоть, открыл нам волю свою, и потемненную нашу мысль просветил истинным Богопознанием: а напоследок к засвидетельствованию своей великой к нам любви, и для очищения грехов наших на кресте умер: и в третий день воскрес, и плотью вознесся на небо. Седьмой вопрос. Сие Христианския веры учение что пользы приносит к лучшему твоему житию? Ответ. Неотрицательно заставляет меня любить Бога,| ибо есть ли Бог столь возлюбил меня, что благоволил в приятой плоти все за меня претерпеть, и умереть, то был бы я неблагодарнейший всех тварей, есть ли бы не желал Его всегда сердечно любить, и любовь Его всему предпочитать, а притом меня вельми утешает, и сие, что по таковой вере несомнительно надеюсь от Бога все полезное получить, Ежели Он Сына своего не пощадил для меня, то как и другое, что для Него мне не дарует. Восьмой вопрос. Что ты приемлешь чрез святое крещение? Ответ. Приемлю очищение грехов, и причисляюсь к собранию Христиан: а притом пред Богом, и пред Его церковью даю обещание, так чисто и непорочно свое житие вести, как я чист, и непорочен вышел из купели. Девятый вопрос. Для чего ты причащаешься? Ответ. Чтоб принимая святое причастие приобщиться мне самому Христу, получить новую силу и благодать, жить свято и по христиански, а притом всех моих собратьев Христиан обрадовать тем, что я с ними вместе приступая к алтарю, уверяю их, что я от церкви не разлучен, и с ними всегда в любви и единомыслии пребывать желаю. Десятый вопрос. Для чего ты должен исповедоваться? Ответ. Чтоб приносить покаяние Богу во своих грехах с тем, чтоб впредь жить исправнее, и добродетельнее, и по таковому моему покаянию получить от милосердия Божия разрешение чрез отца духовного. Одиннадцатый вопрос. Впрочем, по Христианской благопристойности как ты поступать должен? Ответ. Как повелевает, и повелит мне мать моя церковь. Почему и буду Бога молить непрестанно, чтоб мне от нея никогда не отступать, и бегать раздоров, расколов, и всякого несогласия. Двенадцатый вопрос. Чего ты за совершенное исполнение Христианской должности надеешься? Ответ. Надеюсь от Бога милосердного получить всякое благословение и временное, и вечное, то есть в сей жизни всякое довольство, и почтение, а в будущей вечное блаженство. Ибо я верую, что праведный Господь мой придет судить живых, и мертвых, по котором суде как добродетельных людей блаженству, так нечестивых людей мучению не будет конца. Тринадцатый вопрос. Довольна ли ко спасению одна вера без добрых дел? Ответ. Никак: ибо вера без дел мертва есть. Четырнадцатый вопрос. Где тебе предписаны правила добрых дел? Ответ. В законе Божии, который заключается в следующих десяти заповедях: Первая: Аз есмь Господь Бог твой, да не будут тебе бози инии разве мене. Вторая: Не сотвори тебе кумира, ни всякого подобия, елико на небеси горе, и елико на земли низу, елико в водах и под землею, да не поклонишися им, и да не послужиши им. Третья: Не приемли имене Господа Бога твоего всуе. Четвертая: Помни день субботний святити его, шесть дней делай, и сотворивши в них вся дела твоя, а день седьмой суббота Господу Богу твоему. Пятая: Чти отца твоего, и матерь твою, да благо ти будет, и долголетен будешь на земли. Шестая: Не убий. Седьмая: Не прелюбодействуй. Восьмая: Не укради. Девятая: Не послушествуй на друга твоего свидетельства ложна. Десятая: Не пожелай жены искреннего твоего, не пожелай дому ближнего твоего, ни села его, ни раба его, ни рабыни его, ни вола его, ни осла его, ни всего скота его, ни всего елико ближнего твоего. Пятнадцатый вопрос. Чему учит первая заповедь? Ответ. Учит сердцем признавать, и устами исповедовать единого токмо Бога, Его единого паче всего любить и почитать, и на Него единого уповать, и потому всемерно убегать безбожия, многобожия, волшебства, суеверия, ересей и расколов, также высокоумия, чтоб надеяться на свои выдумки, на свою или на других силу, или богатство, не радя о промысле Божием. Шестнадцатый вопрос. Как надлежит почитать святых угодников Божиих? Ответ. Не так, как самого Бога: но как угодников Божиих Богу о спасении нашем молящихся, а притом подражать житию их. Семнадцатый вопрос. Что запрещает Бог во второй заповеди? Ответ. Чтоб не кланяться болванам, или какой другой твари, как Богу, также не быть суевером, и лицемером, ниже лихоимцем и сластолюбцем,| ибо лихоимец и сластолюбец мамоне служит как некоторому идолу. Восемнадцатый вопрос. Как надлежит чествовать святые иконы? Ответ. Надлежит их чествовать а не боготворить: ибо иконы суть токмо изображения, и служат к воспоминанию дел Божиих, и угодников Его, чтоб мы на них взирая подражали святому житию их. Девятнадцатый вопрос. Что в третей заповеди запрещает Бог? Ответ. Запрещает, чтоб имя Его не воспоминать без всякого разбору, но только в молитвах, в нужных клятвах и присягах, да и то с великим благоговением и осторожностью:| и потому вельми грешно, что-нибудь против Бога, веры и церкви святые говорить, клятву нарушать, без нужды божиться,| чего-нибудь непристойного от Бога просить, или преступать свои благие обещания. Двадцатый вопрос. Что повелевает Бог в четвертой заповеди? Ответ. Повелевает во все воскресные и праздничные дни, оставив свои дела и работы, приходить в церковь, слушать и читать со вниманием поучения духовные, в дому наставлять детей своих, и домашних закону Божию, и как все, так особливо сии святые дни беречься, какими нибудь бесчестными делами, и упражнениями а паче пьянством опорочить. Двадцать первый вопрос. Что повелевает Бог в пятой заповеди? Ответ. Повелевает родителей своих, и под именем их, во-первых Государя, пастырей духовных, и правителей гражданских, учителей, благодетелей, и стариков почитать, и им повиноваться, да и всякого человека любить как себя. Двадцать второй вопрос. Какая должность есть родителей и детей? Ответ. Родители должны детей своих воспитывать в страхе Божии, и обучать закону с малых лет, приучать их трудолюбию, домостроительству, и к честному с людьми обхождению: остерегать их от дурных содружеств, кольми паче самим пред ними ничего не говорить и не делать соблазнительного: исправлять их больше кротостью, нежели строгостью, и твердо вкоренить в мысль их, что одна добродетель делает людей счастливыми, а порок всегда человеку пагубен. А детей долг есть, родителей своих любить, почитать, им повиноваться:| во время же скудости и престарелости питать их и покоить, и тем платить долг справедливые благодарности. Двадцать третий вопрос. Какая должность есть господ и рабов? Ответ. Господа должны содержать рабов, как отцы: а рабы должны господам повиноваться, и быть трудолюбивы, верны и почтительны. Двадцать четвертый вопрос. Какая должность есть мужей и жен? Ответ. Муж должен жену свою любить, не свирепо с нею поступать: но разумным снисхождением исправлять ея слабости, и в общем хозяйстве, и детей воспитании иметь ее за вернейшую свою помощницу, а жен долг есть любить, и почитать своих мужей, нравы свои к их угождению склонять, и самые их оскорбления сносить в кротости духа, а обоих их должность есть хранить непорочно ложа своего верность. Двадцать пятый вопрос. Какая должность есть всякого человека, в рассуждении всех вообще? Ответ. Всякой человек обязан со всеми обходиться ласково, учтиво, снисходительно, алчущего накормить, нагого одеть, больного посетить, грешащего от греха отвесть, невежу в законе наставить, подать добрый совет, и о спасении всякого молиться милосердому Богу. Двадцать шестой вопрос. Что запрещает тебе Бог в шестой заповеди? Ответ. Запрещает, чтоб я никому никакой не делал обиды, ни чрез самого себя ни чрез других, ни делом, ни мыслью, но паче каждого от всякого вреда оберегал бы, и потому вельми пред Богом грешно, человека каким-нибудь образом умертвить, или к тому подать совет, помочь, или до убийства, вреда допустить, например: знать худой умысел, а не доносить, или воров у себя скрывать, или видеть драку, а не разнимать, или пожар не тушить, или бедному и больному ничем не помочь. Сею же заповедью весьма воспрещается лишить самого себя жизни, а напротив беречь свое здоровье, как дражайший Божий дар. Двадцать седьмой вопрос. Что запрещает тебе Бог в седьмой заповеди? Ответ. Запрещает мне блуд, прелюбодеяние, и всякую греховную плотскую нечистоту, к коим человек похоти возжигается.^ Также и то, что к ним приводит: как то пьянство, праздность, сквернословие, пляски, игрища, срамныя песни и книги, и потому мужа и жену обязывает к житию целомудренному и непорочному. Двадцать восьмой вопрос. Что запрещает тебе Бог восьмой заповеди? Ответ. Запрещает мне Бог ни явно, ни тайно, ни у кого ничего не отнимать,| найденную вещь не утаивать, или беглого человека не укрывать, чужой пашни, сенокоса или огорода своею скотиною не травить, чужою землею не владеть, при продаже, покупке и обмене никого не обманывать, у работников платы не удерживать, росту, особливо с бедных не брать, денег государевых, церковных и ни чьих не красть и не утаивать, и для того надлежит убегать праздности, а быть трудолюбивым:| ибо чрез труд не только себя и домашних можно в довольстве содержать, но и бедных снабдить. Двадцать девятый вопрос. Что запрещает тебе Бог в девятой заповеди? Ответ. Запрещает мне Бог ложно на другого свидетельствовать, ложно доносить, клеветать и бесчестить, насмехаться, осуждать, чужие слова худо толковать, словом беречься всякой лжи, и обмана тем больше, что они происходят от отца лжи Диавола. Тридцатый вопрос. Что запрещает в десятой заповеди? Ответ. Запрещает, чтоб не токмо худа не делать, но о том и не думать, и в сердце того не желать: ибо от худых мыслей весьма удобно могут последовать и худые дела. Тридцать первый вопрос. Для исполнения заповедей Божиих что нужно есть? Ответ. Содействие благодати Божия, которая, как и всякое добро получается усердною молитвою, а молитва есть возношение мысли и сердца нашего к Богу, с прошением от него душеполезных благ.
February 20, 2025 in 10:59
Ирина Новак
- changed the text
Enzimäine Kyzyndy. Midä myö sinä sanottos ristikanzu? Sanon. Sidä myö, mi minä uskon jumalah meijän spuasale syndyle, i pien hänen pyhitetyn zakonan. Toine kyzyndy. Mih opastau ristityžen viero? Sanon. Opastau yhä toves, i yhä hyvän luajindah i mil välletty sanottu kniigois pagižijoin i apostoloin; a lyhembi ruadi minun mušton täh kai se kirjutettu lujas vieros meijän ristikanzoin, kudam luja mieles pien, i konzu pidäy se sil manieril lugen: uskon yhteh jumalah ižäh i muidu. Kolmas kyzyndy. Mil sinule enne kaikkie tämä luja muštoittau? Sanon. Jumalua mi häi minuu, i kaiken ilman luadii, minuu i kai ilmua nevvou, i vardeiččou, i sidä myö sydän minun minule muštelou ylen puaksuh, kui händy l’ubia sydämel, počitoija ei roža¦miäriä, i vieriä, mi Silloi minä duumain, i luin hyvän, konzu duumain, i lain, mi hänen pyhä zakon käsköy. Nelläs kyzyndy. Kui sinä jumalua duumait i ellendät? Sanon. Minä duumain, ellendän, i uskon, mi jumal yksi, i erästy händy ei ole toštu, mi häi varzi oli i ei ole ni alguo ni agjua, mi häi on hengi hibjatoi i surmatoi, i siten oigei sud’ju, milostie syväin kaikkial, jogaižel sijal on, kai nägöy, kai kuulou, kai tiedäy, i suamoit mielet meijän i tahtondat. Viijes kyzyndy. Kylläl¦go muga jumalua tuta i ellendiä, a luadia kui tahtot? Sanon. Nikui, minä kui smietin jumalua, muga hyvä sen kelä i eliä laih, nimettiän: konzu minä tiijän, mi jumal oigei, muga lienen varuamah pahua luadiä, kui ei puuta hänen oigieh suudoh i ei eroittuakseh hänen miilostis konzu jumal miilostisyväin, muga minä lienen omis pahois ažois kuajimahaze, nadeimmos mi häi minun kuaindua ei lykkiä. Kui häi kaikel on, i kai tiedäy, muga minä lienen vardeijakseh, miv ei mi paha ei luadia: i ei ni duumaija, a sluužia hänele varzi puhtahal sydämel i mielel parahannu. Kuvves kyzyndy. Mih opastau ristikanzan viero jumalah meijän spuassah syndyh? Sanon. Mi häi miilostisyväindy myö iččeh meile riähkähižile heittih taivahas, i otti meijän ičelleh hibjan, avai meile vallan oman, i pimennyhyön meijän mielen valgašti lujal jumalan tunnendal: a jälgimäi svidetel’stvuičeh omal tobjal meile l’uboval i ruadi puhtastandua riähkii meijän ristal kuoli, i kolmanden päivän kuondui, i hibjan kelä nouzi taivahaze. Seiččemes kyzyn. Tämä ristittyžen viero opastau mi hyviä tuou parembah sinun eländäh? Sanon. En otopre käsköy minuu l’ubimah jumalua. Sidä myö kui jumal sen verdu l’ubiu minuu mi, hyväl vol’al otetus hibjas kai minun tuači tirpamah, i kuolemah se oližin bi minä ei hyvän muštai kaikis tvuarilois, i kui en tahtonuž händy varzi sydämel l’ubia, i l’ubovua hänen kaikes počitoija, a sit minuu äijäl ihastuttau, i tämä, mi se moine viero ei tužittau nadeimos jumalas kai kogemus poluččia, a kui häi poigua omua ei žaleinut ruadi minuu, se kui i toine mi ruadi händy minule ei lahjanut. Kaheksas kyzyn. Min sinä otat tozias pyhä ristindäs? Otviettu. Otan puhtastandan riähkis i lujammos kerävykseh ristittyžien; a sit jumalan, i hänen kirikön iel annan uskalmon, muga puhtahasti, i hyväžesti oman eländän viijä, kui minä puhtas i valgei lähtin kupelis. Yheksäs kyzyn. Mindäh sinä pyhät otat? Sanon. Mibi otandis sv’atoit pyhät lujatakse minule ičelleh syndyle, puuttuž uuzi vägi, i hyvä, eliä, pyhäšti, i ristittyžen jytyi, a sit kaikkii minun vellilöi ristittyžіi ihastuttua sil, mi minä heijän kelä, yhtes astun oltarilluo, uskotan heidy, mi minä kirikös en eroitettu i heijän kelä varzi l’ubovas i yhtel mielel olla tahton. Kymmenes kyzyn. Mindäh sinä tahtot kuajimahaze? Sanon. Mib tuvva kuajindan jumalale omis riähkis sen kelä, mib iellehpäi eliä parembi i hyvän laittos, sidä myöte minun kuajindua poluččia milostis jumalan keritys¦keskus ižä duhovnoin. Yksitoštu¦kymmen kyzyn. Muvvallah, ristittyžen hyvän luadužen kui sinä postupoija tahtot? Sanon. Kui käskenöy, i käsköy minule muamo minun kirikkö. Midä myö i lienen jumalua molimah heittelemätä, mib minule hänes nikonzu ei otstupoija, i pajeta hoppulois, raskoloi, i kaikkiadu ei l’ubovua. Kaksitoštu¦kymmen kyzyn. Midä sinä hyvän luadužen spruavindan ristittyžen laindua nadeittos? Sanon. Nadeimmos jumalas hyvän luadіjas poluččia kaiken blagoslovenjua i aigaine, i igäine, i on täl eländäl kaiken kylläine, i počitoindu, a tulijal igäine hyvä. Sidä myö minä uskon, mi pravednoi, jumal minun tulou suudimah elävii, i kuolijii, kudamal suudol, kui hyvän luadiloi rahvahii hyväh, muga pahan luadižіi rahvahii muokale ei liene agjua. Kolmastoštu kyzyn. Kylläine¦go spuasindah yksi viero hyvätä ažiata? Sanon. Nikui: sidä myö viero ažiata kuolii on. Nellitoštu kyzyn. Kus sinule kirjutettu pruavilot hyvih ažoih? Sanon. Zakonas jumalan, kudam lujattu tulіjis kymmenes zapovedis: Enzimäine: Minä olen jumal, jumal sinun, ei liene sinule jumalaidu toižii krome minuu. Toine: Älä lai sinule¦s bolvanua ni kaiken jyttymiä moštu, kui taivahal ylähän, i kui mual alahan, i kui vezilöis, i muan al, i elä kumardaite heile i elä sluuži heile. Kolmas: Älä ota nimie spuasan jumalan sinun tyhjäh. Nelläs: Mušta päivy suovattahine pyhitätä händy, kuuzi päiviä luadi, i azužit heis kai ažiat sinun, a päivy seiččemes suovattu spuasale jumalale sinun. Viijes: Počitoiče ižiä sinun i emiä sinun i hyvä, sinule liennou, i pitky¦igäine lienet mual. Kuvves: Älä tapa. Seiččemes: Elä prel’ubodeistvui. Kaheksas: Älä varrasta. Yheksäs: Elä kuulettai druugan sinun svidetel’stvuindua tyhjiä. Kymmenes: Elä tahto naštu, tuttavan sinun, elä tahto kodii lähišty sinun, ni eländiä hänen, ni slugua hänen, ni služankua hänen, ni härgiä hänen, ni hebuo hänen, ni kaikkie žiivattua hänen ni kaikkie mi lähišty sinun. Viižitoštu kyzyn. Mih opastau enzimäine zapovedi? Sanon:. Opastau sydämel tundemah, i huulil kuajimahaze yhtele sille jumalale, händy yhty enämbi kaikkii l’ubie, i počitoija, i hänele yhtele nadeijakseh, i sidä myö kaikeči pajeta jumalattomua, äijiä jumalua, kolduičendua, tyhjän uskondua, pahoi vieroi, i raskoloi, mugaže ylähän mielehytty, mib nadeijakse omih duumih, omah, libo toižen vägeh, libo bogatstvah ei ruadia pruamuzlah jumalan. Kuvvestoštu kyzyn. Kui laih počitoija sv’atoiloi ugodniekkoi jumalan? Sanon. Ei muga, kui iččiedäh jumalua i kui ugodnekkoi jumalan jumalale spuasindas meijän moliettavan, a sit podražaija eländäle heijän. Seiččemestoštu kyzyn. Mi kieldäy jumal toižes zapovedis? Sanon. Mib ei kumardelakse bolvanoile, libo mittumale toižele tvarile, kui jumalale, mugaže ei olla tyhjän vierole, i licemerіjale, ni rostovščekale i magien l’ubіjale. Sidä myö rostun ottai, i magien l’ubіi vačale sluužiu, kui mittumale idolale. Kaheksastoštu kyzyn. Kui laih počitoija sv’atoiloi ikonoi? Sanon. Luajih heidy počitoija ei jumalaštua sidä myö, ikonat ollah yksi ozutendat, i sluužitah muštelendah ažoi jumalan, i ugodniekkoi hänen mib myö heih kaččožimo ruadeižimo sv’atoin eländäh heijän. Yheksästoštu kyzyn. Mi kolmandes zapovedis kieldäy jumal? Sanon. Kieldäy, mib nimie hänen ei muštella kaiketa razborua, i sit malittulois nuužahižis, klenindois i pris’uagois, da i sit suuren blagogoven’jal i vardeitendal. I sidä myö ylen riähky, mi nibud’ vastah jumalua, vieruo i kirikkyö pyhäžiä pagiža kl’atvan kerittiä, nuužata božiekseh. Midä nibud’ ei pristoinoidu jumalas pakita, ili prestuppia omat hyvät jiäksindät. Kaksikymmenes kyzyn. Mi käsköy jumal nelländes zapovedis? Sanon. Käsköy kaikis pyhäpäivis, i pruazdniekoin päivin jättiä omat ažiat i ruadot, kävvä kirikköh kuunella, i lugie ellendiämižel opastandat duuhovnoit, kodis nevvuo lapsii omii, i kodiniekkoi zakonah jumalan, i kui kai muga a eriže nämät pyhäžet päivät vardeijakse, mil ni oliš bezčestnoil ažoil, i luadimižil, enämbi humalah pahendua. Kaksikymmen yksi kyzyn. Min käsköy jumal viijendes zapovedis? Sanon. Käsköy suajii omii, i nimelöin heijän, enzimäi Cuarii, paimoloi hengen, i pruavіjat linnoin, opastajii hyvän luadіjat, i ukkoloi počitoija, heile povinoijakse, da i jogaištu miesty l’ubie kui iččie. Kaksikymmen toine kyzyn. Mittuine velgu on suajii i lapsii? Sanon. Suajat vel’guniekat lapsii omii opastua, varuamah jumalua, i opastua zakonah pienis igis, opastella heidy trudale, kodin laindah, i hyvän rahvahan kelä kävymäh, vardeita heidy pahoiloi druužbei, a enämbi kui ičele heijän iel nimidä ei paišta, i ei luadia soblaznua, ispravia heidy enämbäl smiren’jal, ei kui strogostil, i lujah juurettua mieleh heijän, mi yksi hyvän luadii luadiu rahvastu ozavakse, a paha varzi miehele pahiten. A lapsile velgu on: suajii omii l’ubie počitoija, heile viniäkse. Aijal že keyhysty, i vanhatustu syöttiä heidy, i pokoija, i sil’ maksua velgu oigejua blagodarindua. Kaksikymmen kolmas kyzyn. Mittuine velgu on hospodoi, i orjii? Sanon. Bajarit velguniekat pidätä orjii, kui ižät; a orjat velguniekat bajariloile viniäkse i olla trudosuvaičennu, viernoin, i počitoija. Kaksikymmen nelläs kyzyn. Mittune velgu on miehii i naižii? Sanon. Mies velguniekku naštu omua l’ubie, ei suutusten hänen kelä postupaija: i mielevän kävyndäl, ispravia hänen vällyine, i yhtehižes ižäksendes, i lapsii syöttiä i pidiä händy viernoin oman abuniekannu, a naižen velgu on l’ubie, i počitoija omii miehii, tabat omat heijän ugodindah sklonia, i suamot heijän abeičendat kandua kezisti hengie, a mollembien heijän velgu on vardeita puhtahasti sijua omua viernoin. Kaksikymmen viijes kyzyn. Mittuine velgu on jogaištu miesty rozsud’ia kaikkii yhteh? Sanon. Joga mies sivottu kaikkien kelä kävväkse laskavan, viežlennu, luaskažennu nälgäšty syöttiä, alastu sovittua, voimattomua posettia, riähkihišty riähkäs loitondua ei¦tiedäjiä zakonas nevvuo, andua hyvä dumu, i spuasindan jogaižel moliekseh milostivoile jumalale. Kaksikymmen kuvves kyzyn. Min kieldäy sinule jumal kuvvendes zapovedis? Sanon. Kieldäy, midä¦b minä nikelle nimidä en luadinuh obiidua ni keskie iččiedy iččie ni keskes toižis, ni ažial, ni mielel, a enämbi jogaištu kaikes pahas vardeiččižin, i sidä myö aijal ies jumalan riähky miesty mil nibud’ por’adn’al kuolettua, libo sih andua duumu abuu, libo tapandah paha laskie, naprimer: tiediä paha mieli, ei donos’s’ia, libo vorii ičelluo peittiä, libo nähtä toran ei eroittua libo tulipalo ei sammuttua, libo vaivažele, i voimattomale nimil ei avuttua. I täl že zapovedil ylen kieldäy eroittua iččiedäh iččie eländiä, a vastah vardeita oma tervehys, kui kalliš jumalan lahju. Kaksikymmen seiččemes kyzyn. Min kieldäy sinule jumal seiččemendes zapovedis? Sanon. Kieldäy minule bluudun, prel’ubodeindan i kaiken riähkän hibjal ei puhtas, i mil mies pohotil palanduu, mugaže i se mi heile tuou kui se: humal, joudavus paha sana, pläšindy, kižuandu suijat pajot i kniigat, i sidä myö miesty i naštu sidou k cielomudroih i ei riähkähižeh eländäh. Kaksikymmen kaheksas kyzyn. Min kieldäy sinule jumal kaheksandes zapovedis? Sanon. Kieldäy minule jumal ni javno, ni peitos nikel’ nimidä ei ottua. lövvättyy bruujua ei peittiä, libo biegloidu miesty ei peittiä, vierastu ruaduo heiny¦niitändiä, libo aidua omil žiivatoile ei syöttiä vierahal mual ei vladeija, myöndän aijan ostajes i vajehtukses nikedä ei muanittua kazakoil palkua ei piettiä, rostuo, osoblivo s keyhis ei ottua, dengua Cuarin kirikön, i nikenen ei varrastua, i ei peittiä i sendäh sit laih pajeta joudavustu, a olla truudan l’ubindas. I sidä myö poikki ruavon ei muga iččiedäh i kodilažii voiv kylläžes pidiä, no i vaivažii nagradia. Kaksikymmen yheksäs kyzyn. Min kieldäy sinule jumal yheksändes zapovedis? Sanon. Kieldäy minule jumal tyhjiä toižen piäle svidietel’stvoimah, tyhjiä donos’s’ia, kielittiä, i bezčestiä, nagruakseh, osudimah, vierahii, sanoi pahoi tolkuija, sanal: vardeijakseh kaikkie kielastu i muanittuo sil enämbi, mi hyö kävväh ižäs kielahas d’javolis. Kolmaskymmen kyzyn. Min kieldäy kymmenes zapovedis? Sanon. Kieldäy, mib ei mi pahua ei luadia: no sentäh ei ni duumaija, i sydämes sidä ei želaija, sidä myö pahois mielis äijäle voiv voijah tulemah pahat ažiat. La kyzyn. Ruadi täytevyšty zapovediloi jumalan, mi nuužu on? Sanon. Azundu hyväh jumalan, kudam, kui i kaiken hyvän poluččih sydämelližel molen’jal, i malittu on nouzendu mielii i sydämii meijän jumalah kyzyndäl hänes henge¦kebjemysty hyviä.
February 20, 2025 in 10:55
Ирина Новак
- changed the text
Enzimäine Kyzyndy. Midä myö sinä sanottos ristikanzu? Sanon. Sidä myö, mi minä uskon jumalah meijän spuasale syndyle, i pien hänen pyhitetyn zakonan. Toine kyzyndy. Mih opastau ristityžen viero? Sanon. Opastau yhä toves, i yhä hyvän luajindah i mil välletty sanottu kniigois pagižijoin i apostoloin; a lyhembi ruadi minun mušton täh kai se kirjutettu lujas vieros meijän ristikanzoin, kudam luja mieles pien, i konzu pidäy se sil manieril lugen: uskon yhteh jumalah ižäh i muidu. Kolmas kyzyndy. Mil sinule enne kaikkie tämä luja muštoittau? Sanon. Jumalua mi häi minuu, i kaiken ilman luadii, minuu i kai ilmua nevvou, i vardeiččou, i sidä myö sydän minun minule muštelou ylen puaksuh, kui händy l’ubia sydämel, počitoija ei roža¦miäriä, i vieriä, mi Silloi minä duumain, i luin hyvän, konzu duumain, i lain, mi hänen pyhä zakon käsköy. Nelläs kyzyndy. Kui sinä jumalua duumait i ellendät? Sanon. Minä duumain, ellendän, i uskon, mi jumal yksi, i erästy händy ei ole toštu, mi häi varzi oli i ei ole ni alguo ni agjua, mi häi on hengi hibjatoi i surmatoi, i siten oigei sud’ju, milostie syväin kaikkial, jogaižel sijal on, kai nägöy, kai kuulou, kai tiedäy, i suamoit mielet meijän i tahtondat. Viijes kyzyndy. Kylläl¦go muga jumalua tuta i ellendiä, a luadia kui tahtot? Sanon. Nikui, minä kui smietin jumalua, muga hyvä sen kelä i eliä laih, nimettiän: konzu minä tiijän, mi jumal oigei, muga lienen varuamah pahua luadiä, kui ei puuta hänen oigieh suudoh i ei eroittuakseh hänen miilostis konzu jumal miilostisyväin, muga minä lienen omis pahois ažois kuajimahaze, nadeimmos mi häi minun kuaindua ei lykkiä. Kui häi kaikel on, i kai tiedäy, muga minä lienen vardeijakseh, miv ei mi paha ei luadia: i ei ni duumaija, a sluužia hänele varzi puhtahal sydämel i mielel parahannu. Kuvves kyzyndy. Mih opastau ristikanzan viero jumalah meijän spuassah syndyh? Sanon. Mi häi miilostisyväindy myö iččeh meile riähkähižile heittih taivahas, i otti meijän ičelleh hibjan, avai meile vallan oman, i pimennyhyön meijän mielen valgašti lujal jumalan tunnendal: a jälgimäi svidetel’stvuičeh omal tobjal meile l’uboval i ruadi puhtastandua riähkii meijän ristal kuoli, i kolmanden päivän kuondui, i hibjan kelä nouzi taivahaze. Seiččemes kyzyn. Tämä ristittyžen viero opastau mi hyviä tuou parembah sinun eländäh? Sanon. En otopre käsköy minuu l’ubimah jumalua. Sidä myö kui jumal sen verdu l’ubiu minuu mi, hyväl vol’al otetus hibjas kai minun tuači tirpamah, i kuolemah se oližin bi minä ei hyvän muštai kaikis tvuarilois, i kui en tahtonuž händy varzi sydämel l’ubia, i l’ubovua hänen kaikes počitoija, a sit minuu äijäl ihastuttau, i tämä, mi se moine viero ei tužittau nadeimos jumalas kai kogemus poluččia, a kui häi poigua omua ei žaleinut ruadi minuu, se kui i toine mi ruadi händy minule ei lahjanut. Kaheksas kyzyn. Min sinä otat tozias pyhä ristindäs? Otviettu. Otan puhtastandan riähkis i lujammos kerävykseh ristittyžien; a sit jumalan, i hänen kirikön iel annan uskalmon, muga puhtahasti, i hyväžesti oman eländän viijä, kui minä puhtas i valgei lähtin kupelis. Yheksäs kyzyn. Mindäh sinä pyhät otat? Sanon. Mibi otandis sv’atoit pyhät lujatakse minule ičelleh syndyle, puuttuž uuzi vägi, i hyvä, eliä, pyhäšti, i ristittyžen jytyi, a sit kaikkii minun vellilöi ristittyžіi ihastuttua sil, mi minä heijän kelä, yhtes astun oltarilluo, uskotan heidy, mi minä kirikös en eroitettu i heijän kelä varzi l’ubovas i yhtel mielel olla tahton. Kymmenes kyzyn. Mindäh sinä tahtot kuajimahaze? Sanon. Mib tuvva kuajindan jumalale omis riähkis sen kelä, mib iellehpäi eliä parembi i hyvän laittos, sidä myöte minun kuajindua poluččia milostis jumalan keritys¦keskus ižä duhovnoin. Yksitoštu¦kymmen kyzyn. Muvvallah, ristittyžen hyvän luadužen kui sinä postupoija tahtot? Sanon. Kui käskenöy, i käsköy minule muamo minun kirikkö. Midä myö i lienen jumalua molimah heittelemätä, mib minule hänes nikonzu ei otstupoija, i pajeta hoppulois, raskoloi, i kaikkiadu ei l’ubovua. Kaksitoštu¦kymmen kyzyn. Midä sinä hyvän luadužen spruavindan ristittyžen laindua nadeittos? Sanon. Nadeimmos jumalas hyvän luadіjas poluččia kaiken blagoslovenjua i aigaine, i igäine, i on täl eländäl kaiken kylläine, i počitoindu, a tulijal igäine hyvä. Sidä myö minä uskon, mi pravednoi, jumal minun tulou suudimah elävii, i kuolijii, kudamal suudol, kui hyvän luadiloi rahvahii hyväh, muga pahan luadižіi rahvahii i muokale ei liene agjua. Kolmastoštu kyzyn. Kylläine¦go spuasindah yksi viero hyvätä ažiata? Sanon. Nikui: sidä myö viero ažiata kuolii on. Nellitoštu kyzyn. Kus sinule kirjutettu pruavilot hyvih ažoih? Sanon. Zakonas jumalan, kudam lujattu tulіjis kymmenes zapovedis: Enzimäine: Minä olen jumal, jumal sinun, ei liene sinule jumalaidu toižii krome minuu. Toine: Älä lai sinule¦s bolvanua ni kaiken jyttymiä moštu, kui taivahal ylähän, i kui mual alahan, i kui vezilöis, i muan al, i elä kumardaite heile i elä sluuži heile. Kolmas: Älä ota nimie spuasan jumalan sinun tyhjäh. Nelläs: Mušta päivy suovattahine pyhitätä händy, kuuzi päiviä luadi, i azužit heis kai ažiat sinun, a päivy seiččemes suovattu spuasale jumalale sinun. Viijes: Počitoiče ižiä sinun i emiä sinun i hyvä, sinule liennou, i pitky¦igäine lienet mual. Kuvves: Älä tapa. Seiččemes: Elä prel’ubodeistvui. Kaheksas: Älä varrasta. Yheksäs: Elä kuulettai druugan sinun svidetel’stvuindua tyhjiä. Kymmenes: Elä tahto naštu, tuttavan sinun, elä tahto kodii lähišty sinun, ni eländiä hänen, ni slugua hänen, ni služankua hänen, ni härgiä hänen, ni hebuo hänen, ni kaikkie žiivattua hänen ni kaikkie mi lähišty sinun. Viižitoštu kyzyn. Mih opastau enzimäine zapovedi? Sanon: Opastau sydämel tundemah, i huulil kuajimahaze yhtele sille jumalale, händy yhty enämbi kaikkii l’ubie, i počitoija, i hänele yhtele nadeijakseh, i sidä myö kaikeči pajeta jumalattomua, äijiä jumalua, kolduičendua, tyhjän uskondua, pahoi vieroi, i raskoloi, mugaže ylähän mielehytty, mib nadeijakse omih duumih, omah, libo toižen vägeh, libo bogatstvah ei ruadia pruamuzlah jumalan. Kuvvestoštu kyzyn. Kui laih počitoija sv’atoiloi ugodniekkoi jumalan? Sanon. Ei muga, kui iččiedäh jumalua i kui ugodnekkoi jumalan jumalale spuasindas meijän moliettavan, a sit podražaija eländäle heijän. Seiččemestoštu kyzyn. Mi kieldäy jumal toižes zapovedis? Sanon. Mib ei kumardelakse bolvanoile, libo mittumale toižele tvarile, kui jumalale, mugaže ei olla tyhjän vierole, i licemerіjale, ni rostovščekale i magien l’ubіjale. Sidä myö rostun ottai, i magien l’ubіi vačale sluužiu, kui mittumale idolale. Kaheksastoštu kyzyn. Kui laih počitoija sv’atoiloi ikonoi? Sanon. Luajih heidy počitoija ei jumalaštua sidä myö, ikonat ollah yksi ozutendat, i sluužitah muštelendah ažoi jumalan, i ugodniekkoi hänen mib myö heih kaččožimo ruadeižimo sv’atoin eländäh heijän. Yheksästoštu kyzyn. Mi kolmandes zapovedis kieldäy jumal? Sanon. Kieldäy, mib nimie hänen ei muštella kaiketa razborua, i sit malittulois nuužahižis, klenindois i pris’uagois, da i sit suuren blagogoven’jal i vardeitendal. I sidä myö ylen riähky, mi nibud’ vastah jumalua, vieruo i kirikkyö pyhäžiä pagiža kl’atvan kerittiä, nuužata božiekseh. Midä nibud’ ei pristoinoidu jumalas pakita, ili prestuppia omat hyvät jiäksindät. Kaksikymmenes kyzyn. Mi käsköy jumal nelländes zapovedis? Sanon. Käsköy kaikis pyhäpäivis, i pruazdniekoin päivin jättiä omat ažiat i ruadot, kävvä kirikköh kuunella, i lugie ellendiämižel opastandat duuhovnoit, kodis nevvuo lapsii omii, i kodiniekkoi zakonah jumalan, i kui kai muga a eriže nämät pyhäžet päivät vardeijakse, mil ni oliš bezčestnoil ažoil, i luadimižil, enämbi humalah pahendua. Kaksikymmen yksi kyzyn. Min käsköy jumal viijendes zapovedis? Sanon. Käsköy suajii omii, i nimelöin heijän, enzimäi Cuarii, paimoloi hengen, i pruavіjat linnoin, opastajii hyvän luadіjat, i ukkoloi počitoija, heile povinoijakse, da i jogaištu miesty l’ubie kui iččie. Kaksikymmen toine kyzyn. Mittuine velgu on suajii i lapsii? Sanon. Suajat vel’guniekat lapsii omii opastua, varuamah jumalua, i opastua zakonah pienis igis, opastella heidy trudale, kodin laindah, i hyvän rahvahan kelä kävymäh, vardeita heidy pahoiloi druužbei, a enämbi kui ičele heijän iel nimidä ei paišta, i ei luadia soblaznua, ispravia heidy enämbäl smiren’jal, ei kui strogostil, i lujah juurettua mieleh heijän, mi yksi hyvän luadii luadiu rahvastu ozavakse, a paha varzi miehele pahiten. A lapsile velgu on: suajii omii l’ubie počitoija, heile viniäkse. Aijal že keyhysty, i vanhatustu syöttiä heidy, i pokoija, i sil’ maksua velgu oigejua blagodarindua. Kaksikymmen kolmas kyzyn. Mittuine velgu on hospodoi, i orjii? Sanon. Bajarit velguniekat pidätä orjii, kui ižät; a orjat velguniekat bajariloile viniäkse i olla trudosuvaičennu, viernoin, i počitoija. Kaksikymmen nelläs kyzyn. Mittune velgu on miehii i naižii? Sanon. Mies velguniekku naštu omua l’ubie, ei suutusten hänen kelä postupaija: i mielevän kävyndäl, ispravia hänen vällyine, i yhtehižes ižäksendes, i lapsii syöttiä i pidiä händy viernoin oman abuniekannu, a naižen velgu on l’ubie, i počitoija omii miehii, tabat omat heijän ugodindah sklonia, i suamot heijän abeičendat kandua kezisti hengie, a mollembien heijän velgu on vardeita puhtahasti sijua omua viernoin. Kaksikymmen viijes kyzyn. Mittuine velgu on jogaištu miesty rozsud’ia kaikkii yhteh? Sanon. Joga mies sivottu kaikkien kelä kävväkse laskavan, viežlennu, luaskažennu nälgäšty syöttiä, alastu sovittua, voimattomua posettia, riähkihišty riähkäs loitondua ei¦tiedäjiä zakonas nevvuo, andua hyvä dumu, i spuasindan jogaižel moliekseh milostivoile jumalale. Kaksikymmen kuvves kyzyn. Min kieldäy sinule jumal kuvvendes zapovedis? Sanon. Kieldäy, midä¦b minä nikelle nimidä en luadinuh obiidua ni keskie iččiedy iččie ni keskes toižis, ni ažial, ni mielel, a enämbi jogaištu kaikes pahas vardeiččižin, i sidä myö aijal ies jumalan riähky miesty mil nibud’ por’adn’al kuolettua, libo sih andua duumu abuu, libo tapandah paha laskie, naprimer: tiediä paha mieli, ei donos’s’ia, libo vorii ičelluo peittiä, libo nähtä toran ei eroittua libo tulipalo ei sammuttua, libo vaivažele, i voimattomale nimil ei avuttua. I täl že zapovedil ylen kieldäy eroittua iččiedäh iččie eländiä, a vastah vardeita oma tervehys, kui kalliš jumalan lahju. Kaksikymmen seiččemes kyzyn. Min kieldäy sinule jumal seiččemendes zapovedis? Sanon. Kieldäy minule bluudun, prel’ubodeindan i kaiken riähkän hibjal ei puhtas, i mil mies pohotil palanduu, mugaže i se mi heile tuou kui se: humal, joudavus paha sana, pläšindy, kižuandu suijat pajot i kniigat, i sidä myö miesty i naštu sidou k cielomudroih i ei riähkähižeh eländäh. Kaksikymmen kaheksas kyzyn. Min kieldäy sinule jumal kaheksandes zapovedis? Sanon. Kieldäy minule jumal ni javno, ni peitos nikel’ nimidä ei ottua. lövvättyy bruujua ei peittiä, libo biegloidu miesty ei peittiä, vierastu ruaduo heiny¦niitändiä, libo aidua omil žiivatoile ei syöttiä vierahal mual ei vladeija, myöndän aijan ostajes i vajehtukses nikedä ei muanittua kazakoil palkua ei piettiä, rostuo, osoblivo s keyhis ei ottua, dengua Cuarin kirikön, i nikenen ei varrastua, i ei peittiä i sendäh sit laih pajeta joudavustu, a olla truudan l’ubindas. I sidä myö poikki ruavon ei muga iččiedäh i kodilažii voiv kylläžes pidiä, no i vaivažii nagradia. Kaksikymmen yheksäs kyzyn. Min kieldäy sinule jumal yheksändes zapovedis? Sanon. Kieldäy minule jumal tyhjiä toižen piäle svidietel’stvoimah, tyhjiä donos’s’ia, kielittiä, i bezčestiä, nagruakseh, osudimah, vierahii, sanoi pahoi tolkuija, sanal: vardeijakseh kaikkie kielastu i muanittuo sil enämbi, mi hyö kävväh ižäs kielahas d’javolis. Kolmaskymmen kyzyn. Min kieldäy kymmenes zapovedis? Sanon. Kieldäy, mib ei mi pahua ei luadia: no sentäh ei ni duumaija, i sydämes sidä ei želaija, sidä myö pahois mielis äijäle voiv voijah tulemah pahat ažiat. La kyzyn. Ruadi täytevyšty zapovediloi jumalan, mi nuužu on? Sanon. Azundu hyväh jumalan, kudam, kui i kaiken hyvän poluččih sydämelližel molen’jal, i malittu on nouzendu mielii i sydämii meijän jumalah kyzyndäl hänes henge¦kebjemysty hyviä.
February 20, 2025 in 10:52
Ирина Новак
- changed the text of the translation
Первый вопрос. Почему ты называешься Христианин? Ответ. Потому, что я верую в Господа нашего Иисуса Христа, и содержу Его святой закон. Второй вопрос. Чему учит Христианская вера? Ответ. Учит всякой истине и всякой добродетели, о чем пространно изъяснено в книгах Пророческих и Апостольских: а кратко для моей памяти все то заключено в Символе веры нашей православной: которой Символ в мысли содержу, и когда надобно оной таким образом читаю: Верую во единого Бога Отца: и прочая. Третий вопрос. О чем тебе прежде всего сей Символ напоминает? Ответ. О Боге, что он меня и весь свет создал, меня и весь свет управляет, и хранит, и потому совесть моя мне напоминает ежечасно, чтоб Его любить сердечно почитать нелицемерно, и верить, что тогда я думаю, и делаю хорошо, когда думаю и делаю, что Его святой закон повелевает. Четвертый вопрос. Как ты о Боге думаешь и рассуждаешь? Ответ. Я думаю, рассуждаю, и верю, что Бог един и кроме Его нет другого, что Он всегда был, и не имеет ни начала ни конца: что Он есть дух бестелесный и бессмертный, притом правосуден, милосерд, везде на всяком месте есть, все видит, все слышит, все знает, и самые мысли наши и намерения. Пятый вопрос. Довольно ли так о Боге знать и рассуждать, а делать как хочешь? Ответ. Никак: я как рассуждаю о Боге, так согласно с тем и жить должен, а именно: когда я знаю, что Бог справедлив, так буду опасаться худое делать, дабы не подпасть Его правосудию: и не лишиться Его милости, когда Бог милосерд, так я буду в своих худых делах каяться, надеясь, что Он мое покаяние не отвергнет. Ежели Он везде есть, и все знает, так я буду беречься, чтоб не только худого не делать, но и не думать, а служить Ему всегда чистою совестью, и мыслью непорочною. Шестой вопрос. Чему учит Христианская вера о Господе нашем Иисусе Христе? Ответ. Что Он по милосердию своему к нам грешным сошел с неба, и приняв нашу на себя плоть, открыл нам волю свою, и потемненную нашу мысль просветил истинным Богопознанием: а напоследок к засвидетельствованию своей великой к нам любви, и для очищения грехов наших на кресте умер: и в третий день воскрес, и плотью вознесся на небо. Седьмой вопрос. Сие Христианския веры учение что пользы приносит к лучшему твоему житию? Ответ. Неотрицательно заставляет меня любить Бога,│| ибо есть ли Бог столь возлюбил меня, что благоволил в приятой плоти все за меня претерпеть, и умереть, то был бы я неблагодарнейший всех тварей, есть ли бы не желал Его всегда сердечно любить, и любовь Его всему предпочитать, а притом меня вельми утешает, и сие, что по таковой вере несомнительно надеюсь от Бога все полезное получить, Ежели Он Сына своего не пощадил для меня, то как и другое, что для Него мне не дарует. Восьмой вопрос. Что ты приемлешь чрез святое крещение? Ответ. Приемлю очищение грехов, и причисляюсь к собранию Христиан: а притом пред Богом, и пред Его церковью даю обещание, так чисто и непорочно свое житие вести, как я чист, и непорочен вышел из купели. Девятый вопрос. Для чего ты причащаешься? Ответ. Чтоб принимая святое причастие приобщиться мне самому Христу, получить новую силу и благодать, жить свято и по христиански, а притом всех моих собратьев Христиан обрадовать тем, что я с ними вместе приступая к алтарю, уверяю их, что я от церкви не разлучен, и с ними всегда в любви и единомыслии пребывать желаю. Десятый вопрос. Для чего ты должен исповедоваться? Ответ. Чтоб приносить покаяние Богу во своих грехах с тем, чтоб впредь жить исправнее, и добродетельнее, и по таковому моему покаянию получить от милосердия Божия разрешение чрез отца духовного. Одиннадцатый вопрос. Впрочем, по Христианской благопристойности как ты поступать должен? Ответ. Как повелевает, и повелит мне мать моя церковь. Почему и буду Бога молить непрестанно, чтоб мне от нея никогда не отступать, и бегать раздоров, расколов, и всякого несогласия. Двенадцатый вопрос. Чего ты за совершенное исполнение Христианской должности надеешься? Ответ. Надеюсь от Бога милосердного получить всякое благословение и временное, и вечное, то есть в сей жизни всякое довольство, и почтение, а в будущей вечное блаженство. Ибо я верую, что праведный Господь мой придет судить живых, и мертвых, по котором суде как добродетельных людей блаженству, так нечестивых людей мучению не будет конца. Тринадцатый вопрос. Довольна ли ко спасению одна вера без добрых дел? Ответ. Никак: ибо вера без дел мертва есть. Четырнадцатый вопрос. Где тебе предписаны правила добрых дел? Ответ. В законе Божии, который заключается в следующих десяти заповедях: Первая: Аз есмь Господь Бог твой, да не будут тебе бози инии разве мене. Вторая: Не сотвори тебе кумира, ни всякого подобия, елико на небеси горе, и елико на земли низу, елико в водах и под землею, да не поклонишися им, и да не послужиши им. Третья: Не приемли имене Господа Бога твоего всуе. Четвертая: Помни день субботний святити его, шесть дней делай, и сотворивши в них вся дела твоя, а день седьмой суббота Господу Богу твоему. Пятая: Чти отца твоего, и матерь твою, да благо ти будет, и долголетен будешь на земли. Шестая: Не убий. Седьмая: Не прелюбодействуй. Восьмая: Не укради. Девятая: Не послушествуй на друга твоего свидетельства ложна. Десятая: Не пожелай жены искреннего твоего, не пожелай дому ближнего твоего, ни села его, ни раба его, ни рабыни его, ни вола его, ни осла его, ни всего скота его, ни всего елико ближнего твоего. Пятнадцатый вопрос. Чему учит первая заповедь? Ответ. Учит сердцем признавать, и устами исповедовать единого токмо Бога, Его единого паче всего любить и почитать, и на Него единого уповать, и потому всемерно убегать безбожия, многобожия, волшебства, суеверия, ересей и расколов, также высокоумия, чтоб надеяться на свои выдумки, на свою или на других силу, или богатство, не радя о промысле Божием. Шестнадцатый вопрос. Как надлежит почитать святых угодников Божиих? Ответ. Не так, как самого Бога: но как угодников Божиих Богу о спасении нашем молящихся, а притом подражать житию их. Семнадцатый вопрос. Что запрещает Бог во второй заповеди? Ответ. Чтоб не кланяться болванам, или какой другой твари, как Богу, также не быть суевером, и лицемером, ниже лихоимцем и сластолюбцем, │| ибо лихоимец и сластолюбец мамоне служит как некоторому идолу. Восемнадцатый вопрос. Как надлежит чествовать святые иконы? Ответ. Надлежит их чествовать а не боготворить: ибо иконы суть токмо изображения, и служат к воспоминанию дел Божиих, и угодников Его, чтоб мы на них взирая подражали святому житию их. Девятнадцатый вопрос. Что в третей заповеди запрещает Бог? Ответ. Запрещает, чтоб имя Его не воспоминать без всякого разбору, но только в молитвах, в нужных клятвах и присягах, да и то с великим благоговением и осторожностью:│| и потому вельми грешно, что-нибудь против Бога, веры и церкви святые говорить, клятву нарушать, без нужды божиться, чего-нибудь непристойного от Бога просить, или преступать свои благие обещания. Двадцатый вопрос. Что повелевает Бог в четвертой заповеди? Ответ. Повелевает во все воскресные и праздничные дни, оставив свои дела и работы, приходить в церковь, слушать и читать со вниманием поучения духовные, в дому наставлять детей своих, и домашних закону Божию, и как все, так особливо сии святые дни беречься, какими нибудь бесчестными делами, и упражнениями а паче пьянством опорочить. Двадцать первый вопрос. Что повелевает Бог в пятой заповеди? Ответ. Повелевает родителей своих, и под именем их, во-первых Государя, пастырей духовных, и правителей гражданских, учителей, благодетелей, и стариков почитать, и им повиноваться, да и всякого человека любить как себя. Двадцать второй вопрос. Какая должность есть родителей и детей? Ответ. Родители должны детей своих воспитывать в страхе Божии, и обучать закону с малых лет, приучать их трудолюбию, домостроительству, и к честному с людьми обхождению: остерегать их от дурных содружеств, кольми паче самим пред ними ничего не говорить и не делать соблазнительного: исправлять их больше кротостью, нежели строгостью, и твердо вкоренить в мысль их, что одна добродетель делает людей счастливыми, а порок всегда человеку пагубен. А детей долг есть, родителей своих любить, почитать, им повиноваться:│| во время же скудости и престарелости питать их и покоить, и тем платить долг справедливые благодарности. Двадцать третий вопрос. Какая должность есть господ и рабов? Ответ. Господа должны содержать рабов, как отцы: а рабы должны господам повиноваться, и быть трудолюбивы, верны и почтительны. Двадцать четвертый вопрос. Какая должность есть мужей и жен? Ответ. Муж должен жену свою любить, не свирепо с нею поступать: но разумным снисхождением исправлять ея слабости, и в общем хозяйстве, и детей воспитании иметь ее за вернейшую свою помощницу, а жен долг есть любить, и почитать своих мужей, нравы свои к их угождению склонять, и самые их оскорбления сносить в кротости духа, а обоих их должность есть хранить непорочно ложа своего верность. Двадцать пятый вопрос. Какая должность есть всякого человека, в рассуждении всех вообще? Ответ. Всякой человек обязан со всеми обходиться ласково, учтиво, снисходительно, алчущего накормить, нагого одеть, больного посетить, грешащего от греха отвесть, невежу в законе наставить, подать добрый совет, и о спасении всякого молиться милосердому Богу. Двадцать шестой вопрос. Что запрещает тебе Бог в шестой заповеди? Ответ. Запрещает, чтоб я никому никакой не делал обиды, ни чрез самого себя ни чрез других, ни делом, ни мыслью, но паче каждого от всякого вреда оберегал бы, и потому вельми пред Богом грешно, человека каким-нибудь образом умертвить, или к тому подать совет, помочь, или до убийства, вреда допустить, например: знать худой умысел, а не доносить, или воров у себя скрывать, или видеть драку, а не разнимать, или пожар не тушить, или бедному и больному ничем не помочь. Сею же заповедью весьма воспрещается лишить самого себя жизни, а напротив беречь свое здоровье, как дражайший Божий дар. Двадцать седьмой вопрос. Что запрещает тебе Бог в седьмой заповеди? Ответ. Запрещает мне блуд, прелюбодеяние, и всякую греховную плотскую нечистоту, к коим человек похоти возжигается.^ Также и то, что к ним приводит: как то пьянство, праздность, сквернословие, пляски, игрища, срамныя песни и книги, и потому мужа и жену обязывает к житию целомудренному и непорочному. Двадцать восьмой вопрос. Что запрещает тебе Бог восьмой заповеди? Ответ. Запрещает мне Бог ни явно, ни тайно, ни у кого ничего не отнимать,│| найденную вещь не утаивать, или беглого человека не укрывать, чужой пашни, сенокоса или огорода своею скотиною не травить, чужою землею не владеть, при продаже, покупке и обмене никого не обманывать, у работников платы не удерживать, росту, особливо с бедных не брать, денег государевых, церковных и ни чьих не красть и не утаивать, и для того надлежит убегать праздности, а быть трудолюбивым:│| ибо чрез труд не только себя и домашних можно в довольстве содержать, но и бедных снабдить. Двадцать девятый вопрос. Что запрещает тебе Бог в девятой заповеди? Ответ. Запрещает мне Бог ложно на другого свидетельствовать, ложно доносить, клеветать и бесчестить, насмехаться, осуждать, чужие слова худо толковать, словом беречься всякой лжи, и обмана тем больше, что они происходят от отца лжи Диавола. Тридцатый вопрос. Что запрещает в десятой заповеди? Ответ. Запрещает, чтоб не токмо худа не делать, но о том и не думать, и в сердце того не желать: ибо от худых мыслей весьма удобно могут последовать и худые дела. Тридцать первый вопрос. Для исполнения заповедей Божиих что нужно есть? Ответ. Содействие благодати Божия, которая, как и всякое добро получается усердною молитвою, а молитва есть возношение мысли и сердца нашего к Богу, с прошением от него душеполезных благ.
February 20, 2025 in 10:48
Ирина Новак
- created the text translation
February 20, 2025 in 10:48
Ирина Новак
- created the text
- created the text: Enzimäine Kyzyndy.
Midä myö sinä sanottos ristikanzu?
Sanon.
Sidä myö, mi minä uskon jumalah meijän spuasale syndyle, i pien hänen pyhitetyn zakonan.
Toine kyzyndy.
Mih opastau ristityžen viero?
Sanon.
Opastau yhä toves, i yhä hyvän luajindah i mil välletty sanottu kniigois pagižijoin i apostoloin; a lyhembi ruadi minun mušton täh kai se kirjutettu lujas vieros meijän ristikanzoin, kudam luja mieles pien, i konzu pidäy se sil manieril lugen: uskon yhteh jumalah ižäh i muidu.
Kolmas kyzyndy.
Mil sinule enne kaikkie tämä luja muštoittau?
Sanon.
Jumalua mi häi minuu, i kaiken ilman luadii, minuu i kai ilmua nevvou, i vardeiččou, i sidä myö sydän minun minule muštelou ylen puaksuh, kui händy l’ubia sydämel, počitoija ei roža¦miäriä, i vieriä, mi Silloi minä duumain, i luin hyvän, konzu duumain, i lain, mi hänen pyhä zakon käsköy.
Nelläs kyzyndy.
Kui sinä jumalua duumait i ellendät?
Sanon.
Minä duumain, ellendän, i uskon, mi jumal yksi, i erästy händy ei ole toštu, mi häi varzi oli i ei ole ni alguo ni agjua, mi häi on hengi hibjatoi i surmatoi, i siten oigei sud’ju, milostie syväin kaikkial, jogaižel sijal on, kai nägöy, kai kuulou, kai tiedäy, i suamoit mielet meijän i tahtondat.
Viijes kyzyndy.
Kylläl¦go muga jumalua tuta i ellendiä, a luadia kui tahtot?
Sanon.
Nikui, minä kui smietin jumalua, muga hyvä sen kelä i eliä laih, nimettiän: konzu minä tiijän, mi jumal oigei, muga lienen varuamah pahua luadiä, kui ei puuta hänen oigieh suudoh i ei eroittuakseh hänen miilostis konzu jumal miilostisyväin, muga minä lienen omis pahois ažois kuajimahaze, nadeimmos mi häi minun kuaindua ei lykkiä. Kui häi kaikel on, i kai tiedäy, muga minä lienen vardeijakseh, miv ei mi paha ei luadia: i ei ni duumaija, a sluužia hänele varzi puhtahal sydämel i mielel parahannu.
Kuvves kyzyndy.
Mih opastau ristikanzan viero jumalah meijän spuassah syndyh?
Sanon.
Mi häi miilostisyväindy myö iččeh meile riähkähižile heittih taivahas, i otti meijän ičelleh hibjan, avai meile vallan oman, i pimennyhyön meijän mielen valgašti lujal jumalan tunnendal: a jälgimäi svidetel’stvuičeh omal tobjal meile l’uboval i ruadi puhtastandua riähkii meijän ristal kuoli, i kolmanden päivän kuondui, i hibjan kelä nouzi taivahaze.
Seiččemes kyzyn.
Tämä ristittyžen viero opastau mi hyviä tuou parembah sinun eländäh?
Sanon.
En otopre käsköy minuu l’ubimah jumalua. Sidä myö kui jumal sen verdu l’ubiu minuu mi, hyväl vol’al otetus hibjas kai minun tuači tirpamah, i kuolemah se oližin bi minä ei hyvän muštai kaikis tvuarilois, i kui en tahtonuž händy varzi sydämel l’ubia, i l’ubovua hänen kaikes počitoija, a sit minuu äijäl ihastuttau, i tämä, mi se moine viero ei tužittau nadeimos jumalas kai kogemus poluččia, a kui häi poigua omua ei žaleinut ruadi minuu, se kui i toine mi ruadi händy minule ei lahjanut.
Kaheksas kyzyn.
Min sinä otat tozias pyhä ristindäs?
Otviettu.
Otan puhtastandan riähkis i lujammos kerävykseh ristittyžien; a sit jumalan, i hänen kirikön iel annan uskalmon, muga puhtahasti, i hyväžesti oman eländän viijä, kui minä puhtas i valgei lähtin kupelis.
Yheksäs kyzyn.
Mindäh sinä pyhät otat?
Sanon.
Mibi otandis sv’atoit pyhät lujatakse minule ičelleh syndyle, puuttuž uuzi vägi, i hyvä, eliä, pyhäšti, i ristittyžen jytyi, a sit kaikkii minun vellilöi ristittyžіi ihastuttua sil, mi minä heijän kelä, yhtes astun oltarilluo, uskotan heidy, mi minä kirikös en eroitettu i heijän kelä varzi l’ubovas i yhtel mielel olla tahton.
Kymmenes kyzyn.
Mindäh sinä tahtot kuajimahaze?
Sanon.
Mib tuvva kuajindan jumalale omis riähkis sen kelä, mib iellehpäi eliä parembi i hyvän laittos, sidä myöte minun kuajindua poluččia milostis jumalan keritys¦keskus ižä duhovnoin.
Yksitoštu¦kymmen kyzyn.
Muvvallah, ristittyžen hyvän luadužen kui sinä postupoija tahtot?
Sanon.
Kui käskenöy, i käsköy minule muamo minun kirikkö. Midä myö i lienen jumalua molimah heittelemätä, mib minule hänes nikonzu ei otstupoija, i pajeta hoppulois, raskoloi, i kaikkiadu ei l’ubovua.
Kaksitoštu¦kymmen kyzyn.
Midä sinä hyvän luadužen spruavindan ristittyžen laindua nadeittos?
Sanon.
Nadeimmos jumalas hyvän luadіjas poluččia kaiken blagoslovenjua i aigaine, i igäine, i on täl eländäl kaiken kylläine, i počitoindu, a tulijal igäine hyvä. Sidä myö minä uskon, mi pravednoi, jumal minun tulou suudimah elävii, i kuolijii, kudamal suudol, kui hyvän luadiloi rahvahii hyväh, muga pahan luadižіi rahvahii i muokale ei liene agjua.
Kolmastoštu kyzyn.
Kylläine¦go spuasindah yksi viero hyvätä ažiata?
Sanon.
Nikui: sidä myö viero ažiata kuolii on.
Nellitoštu kyzyn.
Kus sinule kirjutettu pruavilot hyvih ažoih?
Sanon.
Zakonas jumalan, kudam lujattu tulіjis kymmenes zapovedis:
Enzimäine: Minä olen jumal, jumal sinun, ei liene sinule jumalaidu toižii krome minuu.
Toine: Älä lai sinule¦s bolvanua ni kaiken jyttymiä moštu, kui taivahal ylähän, i kui mual alahan, i kui vezilöis, i muan al, i elä kumardaite heile i elä sluuži heile.
Kolmas: Älä ota nimie spuasan jumalan sinun tyhjäh.
Nelläs: Mušta päivy suovattahine pyhitätä händy, kuuzi päiviä luadi, i azužit heis kai ažiat sinun, a päivy seiččemes suovattu spuasale jumalale sinun.
Viijes: Počitoiče ižiä sinun i emiä sinun i hyvä, sinule liennou, i pitky¦igäine lienet mual.
Kuvves: Älä tapa.
Seiččemes: Elä prel’ubodeistvui.
Kaheksas: Älä varrasta.
Yheksäs: Elä kuulettai druugan sinun svidetel’stvuindua tyhjiä.
Kymmenes: Elä tahto naštu, tuttavan sinun, elä tahto kodii lähišty sinun, ni eländiä hänen, ni slugua hänen, ni služankua hänen, ni härgiä hänen, ni hebuo hänen, ni kaikkie žiivattua hänen ni kaikkie mi lähišty sinun.
Viižitoštu kyzyn.
Mih opastau enzimäine zapovedi?
Sanon:
Opastau sydämel tundemah, i huulil kuajimahaze yhtele sille jumalale, händy yhty enämbi kaikkii l’ubie, i počitoija, i hänele yhtele nadeijakseh, i sidä myö kaikeči pajeta jumalattomua, äijiä jumalua, kolduičendua, tyhjän uskondua, pahoi vieroi, i raskoloi, mugaže ylähän mielehytty, mib nadeijakse omih duumih, omah, libo toižen vägeh, libo bogatstvah ei ruadia pruamuzlah jumalan.
Kuvvestoštu kyzyn.
Kui laih počitoija sv’atoiloi ugodniekkoi jumalan?
Sanon.
Ei muga, kui iččiedäh jumalua i kui ugodnekkoi jumalan jumalale spuasindas meijän moliettavan, a sit podražaija eländäle heijän.
Seiččemestoštu kyzyn.
Mi kieldäy jumal toižes zapovedis?
Sanon.
Mib ei kumardelakse bolvanoile, libo mittumale toižele tvarile, kui jumalale, mugaže ei olla tyhjän vierole, i licemerіjale, ni rostovščekale i magien l’ubіjale. Sidä myö rostun ottai, i magien l’ubіi vačale sluužiu, kui mittumale idolale.
Kaheksastoštu kyzyn.
Kui laih počitoija sv’atoiloi ikonoi?
Sanon.
Luajih heidy počitoija ei jumalaštua sidä myö, ikonat ollah yksi ozutendat, i sluužitah muštelendah ažoi jumalan, i ugodniekkoi hänen mib myö heih kaččožimo ruadeižimo sv’atoin eländäh heijän.
Yheksästoštu kyzyn.
Mi kolmandes zapovedis kieldäy jumal?
Sanon.
Kieldäy, mib nimie hänen ei muštella kaiketa razborua, i sit malittulois nuužahižis, klenindois i pris’uagois, da i sit suuren blagogoven’jal i vardeitendal. I sidä myö ylen riähky, mi nibud’ vastah jumalua, vieruo i kirikkyö pyhäžiä pagiža kl’atvan kerittiä, nuužata božiekseh. Midä nibud’ ei pristoinoidu jumalas pakita, ili prestuppia omat hyvät jiäksindät.
Kaksikymmenes kyzyn.
Mi käsköy jumal nelländes zapovedis?
Sanon.
Käsköy kaikis pyhäpäivis, i pruazdniekoin päivin jättiä omat ažiat i ruadot, kävvä kirikköh kuunella, i lugie ellendiämižel opastandat duuhovnoit, kodis nevvuo lapsii omii, i kodiniekkoi zakonah jumalan, i kui kai muga a eriže nämät pyhäžet päivät vardeijakse, mil ni oliš bezčestnoil ažoil, i luadimižil, enämbi humalah pahendua.
Kaksikymmen yksi kyzyn.
Min käsköy jumal viijendes zapovedis?
Sanon.
Käsköy suajii omii, i nimelöin heijän, enzimäi Cuarii, paimoloi hengen, i pruavіjat linnoin, opastajii hyvän luadіjat, i ukkoloi počitoija, heile povinoijakse, da i jogaištu miesty l’ubie kui iččie.
Kaksikymmen toine kyzyn.
Mittuine velgu on suajii i lapsii?
Sanon.
Suajat vel’guniekat lapsii omii opastua, varuamah jumalua, i opastua zakonah pienis igis, opastella heidy trudale, kodin laindah, i hyvän rahvahan kelä kävymäh, vardeita heidy pahoiloi druužbei, a enämbi kui ičele heijän iel nimidä ei paišta, i ei luadia soblaznua, ispravia heidy enämbäl smiren’jal, ei kui strogostil, i lujah juurettua mieleh heijän, mi yksi hyvän luadii luadiu rahvastu ozavakse, a paha varzi miehele pahiten. A lapsile velgu on: suajii omii l’ubie počitoija, heile viniäkse. Aijal že keyhysty, i vanhatustu syöttiä heidy, i pokoija, i sil’ maksua velgu oigejua blagodarindua.
Kaksikymmen kolmas kyzyn.
Mittuine velgu on hospodoi, i orjii?
Sanon.
Bajarit velguniekat pidätä orjii, kui ižät; a orjat velguniekat bajariloile viniäkse i olla trudosuvaičennu, viernoin, i počitoija.
Kaksikymmen nelläs kyzyn.
Mittune velgu on miehii i naižii?
Sanon.
Mies velguniekku naštu omua l’ubie, ei suutusten hänen kelä postupaija: i mielevän kävyndäl, ispravia hänen vällyine, i yhtehižes ižäksendes, i lapsii syöttiä i pidiä händy viernoin oman abuniekannu, a naižen velgu on l’ubie, i počitoija omii miehii, tabat omat heijän ugodindah sklonia, i suamot heijän abeičendat kandua kezisti hengie, a mollembien heijän velgu on vardeita puhtahasti sijua omua viernoin.
Kaksikymmen viijes kyzyn.
Mittuine velgu on jogaištu miesty rozsud’ia kaikkii yhteh?
Sanon.
Joga mies sivottu kaikkien kelä kävväkse laskavan, viežlennu, luaskažennu nälgäšty syöttiä, alastu sovittua, voimattomua posettia, riähkihišty riähkäs loitondua ei¦tiedäjiä zakonas nevvuo, andua hyvä dumu, i spuasindan jogaižel moliekseh milostivoile jumalale.
Kaksikymmen kuvves kyzyn.
Min kieldäy sinule jumal kuvvendes zapovedis?
Sanon.
Kieldäy, midä¦b minä nikelle nimidä en luadinuh obiidua ni keskie iččiedy iččie ni keskes toižis, ni ažial, ni mielel, a enämbi jogaištu kaikes pahas vardeiččižin, i sidä myö aijal ies jumalan riähky miesty mil nibud’ por’adn’al kuolettua, libo sih andua duumu abuu, libo tapandah paha laskie, naprimer: tiediä paha mieli, ei donos’s’ia, libo vorii ičelluo peittiä, libo nähtä toran ei eroittua libo tulipalo ei sammuttua, libo vaivažele, i voimattomale nimil ei avuttua. I täl že zapovedil ylen kieldäy eroittua iččiedäh iččie eländiä, a vastah vardeita oma tervehys, kui kalliš jumalan lahju.
Kaksikymmen seiččemes kyzyn.
Min kieldäy sinule jumal seiččemendes zapovedis?
Sanon.
Kieldäy minule bluudun, prel’ubodeindan i kaiken riähkän hibjal ei puhtas, i mil mies pohotil palanduu, mugaže i se mi heile tuou kui se: humal, joudavus paha sana, pläšindy, kižuandu suijat pajot i kniigat, i sidä myö miesty i naštu sidou k cielomudroih i ei riähkähižeh eländäh.
Kaksikymmen kaheksas kyzyn.
Min kieldäy sinule jumal kaheksandes zapovedis?
Sanon.
Kieldäy minule jumal ni javno, ni peitos nikel’ nimidä ei ottua. lövvättyy bruujua ei peittiä, libo biegloidu miesty ei peittiä, vierastu ruaduo heiny¦niitändiä, libo aidua omil žiivatoile ei syöttiä vierahal mual ei vladeija, myöndän aijan ostajes i vajehtukses nikedä ei muanittua kazakoil palkua ei piettiä, rostuo, osoblivo s keyhis ei ottua, dengua Cuarin kirikön, i nikenen ei varrastua, i ei peittiä i sendäh sit laih pajeta joudavustu, a olla truudan l’ubindas. I sidä myö poikki ruavon ei muga iččiedäh i kodilažii voiv kylläžes pidiä, no i vaivažii nagradia.
Kaksikymmen yheksäs kyzyn.
Min kieldäy sinule jumal yheksändes zapovedis?
Sanon.
Kieldäy minule jumal tyhjiä toižen piäle svidietel’stvoimah, tyhjiä donos’s’ia, kielittiä, i bezčestiä, nagruakseh, osudimah, vierahii, sanoi pahoi tolkuija, sanal: vardeijakseh kaikkie kielastu i muanittuo sil enämbi, mi hyö kävväh ižäs kielahas d’javolis.
Kolmaskymmen kyzyn.
Min kieldäy kymmenes zapovedis?
Sanon.
Kieldäy, mib ei mi pahua ei luadia: no sentäh ei ni duumaija, i sydämes sidä ei želaija, sidä myö pahois mielis äijäle voiv voijah tulemah pahat ažiat.
La kyzyn.
Ruadi täytevyšty zapovediloi jumalan, mi nuužu on?
Sanon.
Azundu hyväh jumalan, kudam, kui i kaiken hyvän poluččih sydämelližel molen’jal, i malittu on nouzendu mielii i sydämii meijän jumalah kyzyndäl hänes henge¦kebjemysty hyviä.