Texts
                                            
        
            Return to list
            
                    | edit | delete | Create a new
         
            | history
            | Statistics            
            | ? Help            
        
        
        
            
            Kons mado n’uokaidau udarehe
         
        
        
                
        
        
        
                genre: Narrative
                
                
                
                
                
                
                 
            
Informant(s):
 
        
         
            Prokopjev Nikolai Semjonovich, 1922, Kovkoiselga (Koukoisel’g), Kondopozhsky District, Republic of Karelia
         
            Prokopjeva Lidija Ivanovna, 1927, Kovkoiselga (Koukoisel’g), Kondopozhsky District, Republic of Karelia
                
    recording place: 
    Гирвас, Kondopozhsky District, Republic of Karelia,    
year of recording: 
1984
recorded: Barantsev, Alexander P.
        
                
                 
            
Source:
 
        Образцы карельской речи. I. Говоры Республики Карелии, тихвинских и тверских карел, 1994, p. 354
audio archive of ILLH, KarRC RAS: №2811/5
        
                
        
               
        
        
    
        
                
        
            
            
            
                    
                
        Kons mado n’uokaidau udarehe
        
        
        Ludian
                
Northern Ludian (Kondopoga)
                
      
             Vit’ ol’d’ih miittumat, vot, lehme ku mado n’uokaidau, l’ehmän kui spruavittih se? 
 
 Oli. N’uokaiž, milaa oli t’ägä Hirvahaž lehme. Šilloi minä ruadospiä tulin, mindaa kucutii meidee, milla maatuškal oli sizär’. Tožo oli, l’öit postel’cat t’ot’a Nast’al da Oli vahne. Nu ku tulin, ka udarehet! Nu miä čisto karjalakš sanan udarehed ol’d’e. Vot. Ei se ni koskeda ku kivet! Kaikin pideta ei anda ku pot’kuu kai šein’äle hüp’p’uu. A oli t’otka, elos se. Nu ka nügü meid ei ni tolkud mošte ole. Mina lüpsan. Häin sanou:  ”Sa lüpsa. Ela varaida. Hot’ muaha maid mängäh, t’ämä maid, s’orouno ed ni kunna pane vit’ lapšel’e ed anda”. A vaza olnov vazale. Nu a šiit minä se lüpsän. Kai hot’ mängäh hot’ kuna, a entiä mid’ä s hän lugo(u). Häin gramko lugi karjalakš šigä. A iče vai vai udarehit ninga. Kiändaa. Kädel tagan pie i vit tospäin hvor’ proidii. Eigo niä, a enzimai vit’ n’uokaidav konz mado ka häi on verel. Verel andaa, maidon kaikee. A šiit ei i tošpäinu sanov hod’ d’o to: ”Miä šin’a ruadoit?”. Häi sanov: ”Ka vot pidi opastuda, ku lugin gramko”. A meile vet’ eipiä ni midäk. Emme tiekkäi ni mida da hüvä on. Nügü ei ole ni l’ehmit.