Texts
                                            
        
            Return to list
            
                    | edit | delete | Create a new
         
            | history
            | Statistics            
            | ? Help            
        
        
        
            
            Pirdua on ka tukku
         
        
        
                
        
        
        
                
                
                
                
                
                
                 
            
Informant(s):
 
        
         
            Ershova Vasilisa Ivanovna, 1885, Korgorka (Gorkie), Boksitogorsky District, Leningrad Oblast
                
    recording place: 
    Korgorka (Gorkie), Boksitogorsky District, Leningrad Oblast,    
year of recording: 
1969
recorded: Рягоев Владимир Дмитриевич
        
                
                 
            
Source:
 
        Образцы карельской речи. I. Говоры Республики Карелии, тихвинских и тверских карел, 1994, p. 193-194
audio archive of ILLH, KarRC RAS: №1274
        
                
        
               
        
        
    
        
                
        
            
            
            
                    
                
        Pirdua on ka tukku
        
        
        Karelian Proper
                
Tikhvin
                
      
             - Kuimba sit kangahan kuvoit? Sanos miul kangahan kuvonda? Kuin se kuvotah? 
 
 Kuin kuvotaa? 
 
 - Muissadgo? 
 
 Ga kuim mie em muissa, ku kuvoii engo muissa, ku tritsat’ s’t’en kuvoin. Po tritsat’ s’t’en kuvoimma, vuuv-. Tädä pyhäššä. Ai et kuin? Ka šygyžyöl’l’ä. N’ämä t’yöt ruavoimma da, kezriemmä. Kolminkymmen’in vyyht’il’öin kezriemmä da, šidäm pežemmä vyyhet, da šuuripyhä tuloo n’i, kuvomma. On. Luonda, ka ved n’äidä že n’äit? Luvvaa že šil’l’ä, lagee pannaa da. A ed n’ähn’yyh? 
 
 - N’äin. 
 
 Miula on, ka t’yt’t’ärel’l’ä viel’ä. Urohon omat i riet. I n’ämä. Kušša luuvaa, rist’it žeije. I n’ämä. I pual’ikat že i. I kangahat i. Pirdua on ka tukku. Kuh rihmua pannah. Nu i kuvotaah, kah. Iče ruko-, omalla rukod’el’ja i on. Da. 
 
 - Viel’ägö kirjalla kirjut-, kirjutettihgo kangahalla, vuattiella vai eje? 
 
 Eе. 
 
 - A višivaidiigo? 
 
 A višivaičimma. Valguamma hyvin hyvin. Palat’ensoiloi hoikkazešti kezriemmä, što ku makšaa ka. Viišivaičimma, kačo muozie kukkoloi i. Ka on t’yt’t’ärel’l’ä miun viel’ä kakši käziripakkua. 
 
 - Vahnat? Viišeidut? 
 
 Viišeidu. Da da. Om, jol’ olla šiin, S’el’is’s’än oon. 
 
 - Kel’l’ä on? 
 
 Täl’l’ä on. Priduan’eida annettu. Viišivaidu. Per’en’n’ikkoi viišivaičimma šii kaiken n’ägözet, tämäm muoz’ie, per’en’n’ikkoi že n’äit al’ et? 
 
 - En ole nähnyn. 
 
 Nu ka miula joolu jo n’i. Ol’. Ol’i viijet per’en’n’ikad da. Ka. T’yt’t’äred da mučokš annoin, d otin da käziripakkoloikši i rikoin. Tämä. Täššä, toožo viišeidu rinda. Eе, täššä viišeidu hiemuat. Tämä oni, ynnää šolgi tänne. A ših om puol’iskot pandu. T’iel’ä zadalla n’imidä joulu, vain on. Muon’e viišifka. Viišeidu, toožo viišeidu, ka tämän l’evehyöt. Da.