Texts
                                            
        
            Return to list
            
                    | edit | delete | Create a new
         
            | history
            | Statistics            
            | ? Help            
        
        
        
            
            Kuif kala
         
        
        
                
        
        
        
                genre: Narrative
                
                
                
                
                
                
                 
            
Informant(s):
 
        
         
            Prokopjev Nikolai Semjonovich, 1922, Kovkoiselga (Koukoisel’g), Kondopozhsky District, Republic of Karelia
         
            Prokopjeva Lidija Ivanovna, 1927, Kovkoiselga (Koukoisel’g), Kondopozhsky District, Republic of Karelia
                
    recording place: 
    Тивдия, Kondopozhsky District, Republic of Karelia,    
year of recording: 
1984
recorded: Barantsev, Alexander P.
        
                
                 
            
Source:
 
        Образцы карельской речи. I. Говоры Республики Карелии, тихвинских и тверских карел, 1994, p. 376
audio archive of ILLH, KarRC RAS: №2812/5
        
                
        
               
        
        
    
        
                
        
            
            
            
                    
                
        Kuif kala
        
        
        Ludian
                
Northern Ludian (Kondopoga)
                
      
             Nu, kui kalaa, značit, süödih, kuivattih? Kuivat kalat luadittih? 
 
 Da. Kuivat luodittii da daže äi kuivadel’d’ii. Nu mi pid’äv ičel šigä dietetaa а liigat šigä ka. 
 
 Minä tägä kuni ma oli kudam ukkoškoi ka millai oli aino havat. 
 
 Havadod ün’n’äi. 
 
 Pliital kai kuivažin. A millaa. 
 
 Sami. 
 
 Vot on nado, hüö kuivattii pekarn’as. 
 
 Kevädel d’o. 
 
 Kala d’o on n’e to. 
 
 Ahvenit. 
 
 Plital on hüva. Plital tuot hän vrod’e ku paštuu kieras. A šiid hän postepenno kuivaa. I rok lienou fkusnii i otat ka ku svežaja uha. Takaja fkusnaja. 
 
 I kala muret. 
 
 I rokk, i kala om moine hüvä d’alo. A vot šigä pekarn’as kuivataa hän ku vidžistuu. 
 
 Nu hän on ku šcečpka! Ei muredav a. 
 
 No nügü t’äs kačo päčis Šel’gil l’ubo hot’ kuga kell on päčit ka päčin püühkid lükäittii d olget. A meil se ei l’ükittu olget muga l’ükittii. Päčin pohd’at ol’d’ii hüvät ka. 
 
 Hüvin puhtastat ka. 
 
 I kala vie suolattih va ei? 
 
 Ka suolattii. 
 
 Talveks? 
 
 Tožo se suolattii. No meil ül’en äijät ei suolatt potomušto postojann oli kala. Ün’n’äi sanu što vuodet veres. 
 
 Ümbäri vuozi püüttih kala. 
 
 Nu nu a muga zapas muga pidettii. 
 
 Vähäg ei tule kalat. 
 
 Nu konz ei tule kala ili nuott šigä on remontas šiid i nu, šit pidäu suolata.