Тексты
                                            
        
            Вернуться к списку
            
                    | редактировать | удалить | Создать новый
         
            | История изменений
            | Статистика            
            | ? Помощь            
        
        
        
            Rimma Viktorova.
            Kül'bet'päiv
         
        
        
                
        
        
        
                
                
                
                
                
                
                
                 
            
Источник:
 
        Vepsäks kändi Svetlana Jeršova, Kipinä. № 6, 2018, с. 18
        
                
        
               
        
        
    
        
                
        
            
            
            
                    Rimma Viktorova
                
        Kül'bet'päiv
        
        
        вепсский
                
Младописьменный вепсский
                
      
             Baboi eläb küläs. Hänen pert’ seižub jogen randal, lähen jo kazvab mec. Lämäs säs tanhanno käveleba živatad: vazaine, lambhaižed da pen’ porzhaine. 
 Kaikuččen kezan babannoks tuleskeleb Ondrei-vunukaine. Nügüd’ hänele om jo kuz’ vot, i kaik ümbri om melentartuine Ondrejale. Mugoine hän om  tedontahtoine prihaine. Ezmäižen kerdan homaites pen’t sigašt, küzui babalaze: ”Mikš porzhaine om mugoine redukaz, kuti redu-bukoi?”. No vastust hän ei varastand, a meletaškanzi, kut sen pesta. 
 Ondrei kucui ičeze sebranikoid, kenenke paksumba vändab: Sergejad da Timoid. Prihaižed löuziba suren padan vedenke, toiba kül’betišpäi muilad, šampunid da hosimen. Zavodiba hö pesta sigaižen. Üks’ muilastab, toine pezeb, a koumanz’ valatab kauhaspäi. Porzhaine ilosišti vizäidab i röhkab. Tedan, hänele tuli mel’he nece azj. 
 Baboi kulišti irdal mittušt-se kobaidust, nagrandad i heikahti:
 – Midäk, tö, sigä teget? I hilläšti ližazi: pened ukorezad! 
 Ondrei homaiči babad i sel’genzoiti:
 – Ved’ tämbei om kül’bet’päiv!