Texts
                                            
        
            Return to list
            
                    | edit | delete | Create a new
         
            | history
            | Statistics            
            | ? Help            
        
        
        
            
            Müädmäijjät
         
        
        
                
        
        
        
                
                
                
                
                
                
                 
            
Informant(s):
 
        
         
            Danilova Pelageja Nikitichna, 1895, Ivanovskaja (Ivnousskoi), Zubtsovsky district, Tverskaya (Kalininskaya) Oblast
                
    recording place: 
    Ivanovskaja (Ivnousskoi), Zubtsovsky district, Tverskaya (Kalininskaya) Oblast,    
year of recording: 
1967
recorded: Пунжина Александра Васильевна
        
                
                 
            
Source:
 
        Образцы карельской речи. I. Говоры Республики Карелии, тихвинских и тверских карел, 1994, p. 257
audio archive of ILLH, KarRC RAS: №851/2-5
        
                
        
               
        
        
    
        
                
        
            
            
            
                    
                
        Müädmäijjät
        
        
        Karelian Proper
                
Dyorzha
                
      
             Müädmäijjät männää jo, tütöšt päim müädmäijjät ollah, brihallua, gos’t’ih. Šinn om rodn’ kaikk šub, čalovek sorok, n’el’l’ikümmend miešt. Šiäl’ i gos’t’ah ka pualen üäd’, pualen üäd’ tütöl’l’ü, pualen üäd’ brihallua, a huamnekšell ka jo kod’ih tullah müädmäijjät. A konž br’ih tulow ottmaa, tütti, suahankeen, suah istuw br’ihall rewnašš, a konž tütön tuwvaa br’ihallua, suah istuččow jo moržimell rewnah. Koža, müädmäijjät ollah, tullah narodo, tütöt, vapše naizet, nu, l’eššet kaikin šub. Tullah, kočtetaa näid, müädmäijjöi. Müädmäijjät antaa d’engu heil’, značit, a hü d’engat näm polučitaa kaikk šub, virt’ laultah. Laultah virt’, svad’ebnoiloi, nu heil’ antaa d’engua. Naiz’et l’äht’itää n’äid’ä propivaimaa täd, tüttiä. I br’ihat, br’ihat tož br’ihašt ottaa d’engoi, viinu ottah äijää. I juwvah ka, gul’aijaa täšš, ei vain täšš hiäšš.