Тексты
                                            
        
            Вернуться к списку
            
                    | редактировать | удалить | Создать новый
         
            | История изменений
            | Статистика            
            | ? Помощь            
        
        
        
            
            Sviččalaaččua tädä zaimimma
         
        
        
                
        
        
        
                
                
                
                
                
                
                 
            
Информант(ы):
 
        
         
            Ершова Василиса Ивановна, 1885, Коргорка (Gorkie), Бокситогорский р-н, Ленинградская обл.
                
    место записи: 
    Коргорка (Gorkie), Бокситогорский р-н, Ленинградская обл.,    
г. записи: 
1969
записали: Рягоев Владимир Дмитриевич
        
                
                 
            
Источник:
 
        Образцы карельской речи. I. Говоры Республики Карелии, тихвинских и тверских карел, 1994, с. 195-196
ф/архив ИЯЛИ КарНЦ РАН: №1274
        
                
        
               
        
        
    
        
                
        
            
            
            
                    
                
        Sviččalaaččua tädä zaimimma
        
        
        карельский: собственно карельское наречие
                
Тихвинский
                
      
             - Vas’il’isa Ivaanovna šie konza kažvoit, viel’ägö käittö päikeččoih, käydihgo illoilla, päivillä istumah? 
 
 Kuin že! Kävyin. 
 
 - Kävyit. Midä šiel’ä ruatah? Kuin kääväh? Šano minulla. 
 
 A mie akoinken kävin. Kun’i kažvoin. A šidän meil’ä. Možod dvatsat’ čolovek t’yt’t’yä ol’i. Ka eiz’ištää. Svičča ol’i muon’e. Raadan’e. Šiih päriem panemma da. Ka i, ših istuoččoo, sviččalaačča tämä. Kel’ l’yö ei šulahazet käädy, sviččalaaččua tädä zaimimma. Šidän šil’l’ä laačalla käävää skammie ved’ mi tuloo eis. Kävyimmä. Kuimbah! 
 
 - Se kävyittö illalla istumah, vai se ol’i bes’ooda teil’l’ä? 
 
 Da. Bes’ooda, počer’odnoi bes’ooda. Tämpien miušša. Huomei šie olet. T’yt’t’ön’e. Rinnan, n’i krugom i kävyh. Bes’ooda. Se sov’junua kävyimmä. Mi hiän. Karratimma, karzana-. Sov’junua da, virtä laaloimma, garmoliloih. Myöst’i garmol’ie ol’i i. Šulahažet käädiih, S’el’is’s’öil’dä ääjii. Kedä mis’s’ ol’i šulahaista. Kaikkielda käädiih. Ka tämä Miša-d’ied’ö Gorkiella toko kävy da, da i vie, händä midä to ei suattu, n’ ei laškiettu i r’ounah. A miul ol’i šulahan’e S’el’is’s’äl’l’ägi. 
 
 - Kemba še ol’i? 
 
 A ka kuollun on, Gromovan Ol’oš ol’i. Šie et t’iijä jo, šie ed ed n’ t’ijjä. 
 
 0 Ongo Gromovan Jehimän rod’na vai joolu? 
 
 A. Rodnoi vel’l’i Jehimä-d’ied’öl’l’ä. Ka viel’ on hiä hengis’s’ä. Hiän on vahnembi da, ka jo kuo[li]. 
 
 - Mittyzie viržie šiel’ä laaloitta bes’oodassa? Edgo muista? 
 
 A ve-, a virzil’öi kaiken n’ägöz’ie. Myö laaloimma. 
 
 - Oldihgo ne ven’iehekši vai karjalakši? 
 
 Ei, karjalaz’ie virdyz’ie vain kakš ol’i. Kah. ”El’ä it’e rist’aizen’i, pellolla šie kivyöl’l’ä”. Da ka n’ämä, a ei n’i. Virret oldii pit’ät virret i l’yhykkyzet. Kaikki ruskoit. A pit’kie ääj ol’i. Ka ”N’e po pol’uške” lauloimma i. Mi hiän on. ”Nam n’e gl’a čevo l’ud’i toropitse i”. N’i na što i. ”Proššai žiz’n’ gl’a bez moja i”. Kaiken nägöz’ie mahoimma. Kah. Da ”Ekoi Vana i”.