Тексты
                                            
        
            Вернуться к списку
            
                    | редактировать | удалить | Создать новый
         
            | История изменений
            | Статистика            
            | ? Помощь            
        
        
        
            
            Što r’abat kanat
         
        
        
                
        
        
        
                
                
                
                
                
                
                 
            
Информант(ы):
 
        
         
            Редкина Анна Егоровна, 1905, Селище (S’elis’s’a), Бокситогорский р-н, Ленинградская обл.
                
    место записи: 
    Селище (S’elis’s’a), Бокситогорский р-н, Ленинградская обл.,    
г. записи: 
1967
записали: Рягоев Владимир Дмитриевич
        
                
                 
            
Источник:
 
        Образцы карельской речи. I. Говоры Республики Карелии, тихвинских и тверских карел, 1994, с. 227-228
ф/архив ИЯЛИ КарНЦ РАН: №936-937
        
                
        
               
        
        
    
        
                
        
            
            
            
                    
                
        Što r’abat kanat
        
        
        карельский: собственно карельское наречие
                
Тихвинский
                
      
             - Käydihgo ennen meččäh yöksi, raadoh vai ei? 
 
 A ku männää šinne hein’aigana že. Šilloin j oulun n’imyt’yttä muaz’ie. Ku hiät syyväh šiel’ä. Ku tullaa šuovattana, n’i što r’abat kanat, jo l’ica že kaikki, kaikki šyödy. Kah. Spasaiččieččie ei mil’l’ä. N’iittie pidää ruadua. Ku mänete, kooža vihmazen jäl’gee že. N’i ka. Kumman’e n’i jo robehen luad’uu. Da ka s’iula šuarnoi šano, pol’l’itra šivottu. Da ka robehee šinne vähäz’en panoo, pehuz’ie. Da tuorehutta hein’ie. I ka n’iittää, i tämä robehud že ku kello, ga šinne i tänne i kuad’uu. Šavuista i laškoo. Ka vai šil’l’ä i spasaičiečettii. Ka vävy iče muistaa hyväzešti tädä kuin šie tožo pogibaidih Haavikkahilla ka täl’l’ä. 
 
 - A mis’s’ä mečäššä elettih? Yödä mis’s’ä muattii? 
 
 Kovat oldii. 
 
 - Mittune se ol’i koda? Muissattogo? Koda? 
 
 A. Kodua, miän Haavikkahilla šečas kakši viel’ä s’eizoo. 
 
 Naapuri: Dran’ičalla katettu da, šalvettu da. 
 
 Luajittu šeinäzet. Šidän dran’ičalla katettu. 
 
 Naapuri: Ovi da. 
 
 Ovi luajittu. Šinne muarazed luajittu kahem puolee. I ka kahem puolee. I ka kahem puolen šiel’ä i muataa. Täl’l’ä rannalla i, täl’l’ä. A keškikohalla. Buz’a palaa. Täššä buz’ašša ka. Komnatašša že, täššä pert’is’s’ä, tääzi pert’i šavua. Što ei ois’ee. N’äidä. Šiekšil’öi že. Kah. N’edäl’in že olet. N’i jo šii šua šiel’ä kuad’iečet, što. Mäntie midä s’iušta i tuloo. Tuled, n’i kyl’yšš ei sua otmoiččieččie duuhušta.