Тексты
                                            
        
            Вернуться к списку
            
                    | редактировать | удалить | Создать новый
         
            | История изменений
            | Статистика            
            | ? Помощь            
        
        
        
            
            Tuatto kirikköö zvon’uu
         
        
        
                
        
        
        
                
                
                
                
                
                
                 
            
Информант(ы):
 
        
         
            Редкина Анна Егоровна, 1905, Селище (S’elis’s’a), Бокситогорский р-н, Ленинградская обл.
                
    место записи: 
    Селище (S’elis’s’a), Бокситогорский р-н, Ленинградская обл.,    
г. записи: 
1967
записали: Рягоев Владимир Дмитриевич
        
                
                 
            
Источник:
 
        Образцы карельской речи. I. Говоры Республики Карелии, тихвинских и тверских карел, 1994, с. 230
ф/архив ИЯЛИ КарНЦ РАН: №936-937
        
                
        
               
        
        
    
        
                
        
            
            
            
                    
                
        Tuatto kirikköö zvon’uu
        
        
        карельский: собственно карельское наречие
                
Тихвинский
                
      
             - Mostu slučeidu eigo ollut, što. Muččo voruidih venčalda? Teil’ä eigo ollut tee? 
 
 Ol’i. Ol’i. 
 
 - Ol’i? 
 
 Ol’i. 
 
 - Voruidii? 
 
 Voruidii. I sidä nu ga miää. Ei što ken a. Tämä. Mum muatkon s’iz’är. Nasto-t’äd’ikše kučuttii. Moklokovalla Bantovskoida. Naverno kuul’it? 
 
 - Ol’im minä hänel loo. 
 
 Ol’it? 
 
 - Ol’in. 
 
 Nu kah. Häneen buabo tuloo. A hänem muamom muamo tuloo. Nu ka. Ennee vete. Ku peitokkal’i uiduu. Rod’it’el’at eij anneta. Da uiduu peitokkal’i mučokši. N’i. Ven’čall ei dopus’t’ittu. A ven’čall ei dopust’ittu, a še šanzih n’ezakonnaja šie muččo l’ienet. A vrod’i. L’ubovn’itsa. Kah. I ka tämä Nasto-t’äd’i že ka i uid’i miän peitokkal’i mučokši. Täl’l’ä Bantovskoilla že, kah. Bantalla. Kui že Bantovskoida kučuttii. Teppo-d’ied’ö. Teppo-d’ied’öl’l’ä. I ka hiä, uid’i mučokši, Oz’er’ovalla šilloin, ka hyö ei täššä kiriköššä venčaičiečettu, а uujittii Oz’er’ovalla venčaiččieččemaa. N’i ka. Tämä. Paala-d’iedo že. Ajel’i. Jäl’l’ešti Oz’er’ovalla. I ka značit, k om mändy venčalla. N’i. Tuatto ježel’i kirikköö zvon’uu, n’i pappi ei rubie ven’čaičči-, ven’čaimaa. I ka hiä zaxvat’t’i heät, šiel’ä, što viel’ ei ven’čaičiečeta. I ka kirikön kelloo zvon’ittii. I heid ei ruvettu ven’čaima. Ka kuin ol’i. Toožo. Mooda da az’ie. Kah.