Тексты
                                            
        
            Вернуться к списку
            
                    | редактировать | удалить | Создать новый
         
            | История изменений
            | Статистика            
            | ? Помощь            
        
        
        
            
            Druška
         
        
        
                
        
        
        
                
                
                
                
                
                
                 
            
Информант(ы):
 
        
         
            Редкина Анна Егоровна, 1905, Селище (S’elis’s’a), Бокситогорский р-н, Ленинградская обл.
                
    место записи: 
    Селище (S’elis’s’a), Бокситогорский р-н, Ленинградская обл.,    
г. записи: 
1967
записали: Рягоев Владимир Дмитриевич
        
                
                 
            
Источник:
 
        Образцы карельской речи. I. Говоры Республики Карелии, тихвинских и тверских карел, 1994, с. 232
ф/архив ИЯЛИ КарНЦ РАН: №936-937
        
                
        
               
        
        
    
        
                
        
            
            
            
                    
                
        Druška
        
        
        карельский: собственно карельское наречие
                
Тихвинский
                
      
             - Ol’igo druška svuad’bašša vain ei ollun? Druška? 
 
 Kuimbah? Kuimbaa? 
 
 - A kembä se on druška? 
 
 Druška tämä. Myt’t’yn’e buit’ d’ied’ö i, rodnoi d’ied’ö, priglas’s’itaah. Hänel’l’ä vaššan käz’ii annetaa. Ruošan hyvän käz’ih annetaa. I ka aitt on, n’i šiel’ä aitašša suad’boveeh, kaikki i. Nu tämä druška aštuu iel’dä pään. Vašta kiäššä. Ruoška kiäššä, i ka hiän aštuu, i maššuu. A tagana pää suaha. Aštuu, tämän nuorem mučoo, nado. Tuloo. Navolla täššä ka on pandu pieluš käz’il’l’ä. Molodoiloilla pielušta kandaa. I ka šiel’dä oviloista tullaa, i kа stolašt ymbäri kolme kerdua, suad’boveist tämä proitah stolašt ymbäri kai. Šidä nu ka. Nuorilla muččoloilla že pielukšen pannaa šii. A tämä druška že kah. Täl’l’ä. Ruošalla i st’oogaiččoo rist’ih tädä pielušta i. Viigovarivaiččoo. Šiel’ä jo t’ietää, midä šanuo. Nu ga siel’ä soberieččoo. Šii istuočetaa, juvvaa, eiz’imäzen kerran proojitaa kaikki stolovei. A toizet r’umkat l’äht’ietää, jo ruvetaa škot’t’imaa. Jo molodoiloi noššetaa. Jo kem midä sumeiččoo, še šidä i šanoo.